Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2824/10 (S. C.)
Odluka donesena 13. 10. 2010.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2824/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 10. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP 2824/10, rješavajući apelaciju Slavke Crnića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slavke Crnića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-08-
001 080 od 29. aprila 2010. godine, rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 011-0-Gvlž-08-000 003 od 29. maja 2008. godine i presude Osnovnog suda u Prnjavoru, broj Rs-12/03 od 10. novembra 2005. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Slavko Crnić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 6. jula 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-08-001 080 od 29. aprila 2010. godine, rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Gvlž-08-000 003 od 29. maja 2008. godine i presude Osnovnog suda u Prnjavaru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj Rs-12/03 od 10. novembra 2005. godine.
2. Prema stanju spisa, presudom Osnovnog suda, broj Rs-12/03 od 10. novembra 2005. godine, koja je postala pravosnažna 3. aprila 2006. godine, odbijen je tužbeni zahtjevi apelanta protiv A.D. «Vučijak» (u daljnjem tekstu: tuženi) radi zaštite prava iz radnog odnosa odnosno naknade štete zbog nezakonitog raskida ugovora o radu.
3. Nadalje, prema stanju spisa, rješenjem Okružnog suda, broj 011-0-Gvl-07-000 025 od 26. decembra 2007. godine koje je potvrđeno rješenjem istog suda, broj 011-0-Gvlž-08-000 003 od 29. maja 2008. godine odbijen je prijedlog apelanta za ponavljanje postupka koji je okončan gore citiranom presudom Osnovnog suda.
4. Protiv rješenja Okružnog suda, broj 011-0.Gvlž-08-000 003 od 29. maja 2008. godine apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je rješenjem, broj 118-0-Rev-08-001 080 od 29. aprila 2010. godine istu odbio kao neosnovanu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je pojasnio da je predmet odlučivanja u predmetnom postupku prijedlog apelanta za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog presudom Osnovnog suda. Nadalje, u svom obrazloženju Vrhovni sud je naveo da je prvostepeni sud prilikom odlučivanja o prijedlogu apelanta za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog presudom Osnovnog suda, broj Rs-12/03 od 10. novembra 2005. godine utvrdio da je žalba apelanta podnesena protiv citirane presude odbačena kao neblagovremena, te da iz tog razloga apelant nema pravo da traži ponavljanje postupka. Vrhovni sud je dalje istakao da je apelant izjavljenom revizijom pobijao i rješenje Okružnog suda u predmetu promjene lica ovlaštenog za zastupanje, ali je ista rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-08-000 966 od 9. jula 2009. godine odbačena. U skladu sa navedenim, Vrhovni sud je odbacio sve navode apelanta koji su se odnosili na gore spomenuti predmet promjene lica ovlaštenog za zastupanje.
5. Apelant se nije direktno pozvao na povrede njegovih prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine odnosno Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), ali iz dokumentacije priložene u spisu i iz navoda apelacije proizilazi da ukazuje na povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Nadalje apelant ističe da radni spor traje skoro osam godina, da je paraleno vođen i postupak promjene lica ovlaštenog za zastupanja.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. U konkretnom slučaju apelant osporava rješenje Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-08-001 080 od 29. aprila 2010. godine kojim je odbijena revizija apelanta izjavljena protiv rješenja Okružnog suda, broj 011-0-Gvlž-08-000 003 od 29. maja 2008. godine. Naime, u postupku obnove pravosnažno okončanog postupka osporenom presudom Osnovnog suda, broj Rs-12/03 od 10. novembra 2005. godine odbijen je kao neosnovan prijedlog apelanta zbog nepostojanja procesnih pretpostavki da se postupak obnove dozvoli. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropska komisija) u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14, strana 272. i dalje). U navedenom predmetu, Evropska komisija je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje «osnovanost bilo kakve krivične optužbe». U skladu sa navedenim, u postupku povodom prijedloga za obnovu pravosnažno okončanog parničnog postupka se ne određuju građanska prava i obaveze apelanta. U ovom postupku se odlučivalo samo o tome da li postoje procesne pretpostavke da se dozvoli obnova postupka.
8. Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o prijedlogu za ponavljanje postupka ne tiče odlučivanja o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S toga postupak o odlučivanju o zahtjevu za ponavljanje postupka ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizilazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović