Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2874/10 (M. J.)
Odluka donesena 13. 10. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2874/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 10. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP 2874/10, rješavajući apelaciju Milijana Juriča, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milijana Juriča podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 63 0 P 000974 09 Rev od 6. aprila 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu, broj 63 0 P 000974 09 Gž od 6. marta 2009. godine i presude Općinskog suda u Ljubuškom broj 63 0 P 000974 07 P (stari broj 063-0-P-07-000 652) od 24. novembra 2008. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Milijan Jurič (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ivan Herceg, advokat iz Ljubuškog, podnio je 9. jula 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacija Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 63 0 P 000974 09 Rev od 6. aprila 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu ( daljnjem tekstu: Kantonalni sud),broj 63 0 P 000974 09 Gz od 6. marta 2009. godine i presude Općinskog suda u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 63 0 P 000974 07 P (stari broj 063-0-P-07-000 652) od 24.novembra 2008. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj 63 0 P 000974 07 P (stari broj 063-0-P-07-000 652) od 24. novembra 2008. godine koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj 63 0 P 000974 09 Gz od 6. marta 2009. godine naloženo je Hrvatskoj pošti d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantu na ime neisplaćenog dijela plate za period od 1. oktobra 2004. godine do 30. septembra 2005. godine isplati iznos od 2.304,35 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 30. oktobra 2007. godine pa do isplate kao i da za navedeni period uplati pripadajući dio mjesečnih doprinosa i poreza koji proističu iz plate u iznosu od 1. 589,32 KM. Ujedno, tužena je obavezana da apelantu naknadi troškove postupka u iznosu od 899,31 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 24. novembra 2008. godine u roku od 30 dana. Istom presudom odbijen je tužbeni zahtjev apelanta u ostalom dijelu.
3. Protiv presude Kantonalnog suda, broj 63 0 P 000974 09 Gz od 6. marta 2009. godine apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 63 0 P 000974 09 Rev od 6. aprila 2010. godine revizija je odbačena kao nedopuštena i ujedno, odbijen je zahtjev apelanta kojim je tražio da mu tužena naknadi troškove sastava revizije u iznosu od 900,00 KM. U svom obrazloženju Vrhovni sud je istakao da prema odredbi člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, dok je stavom 3. istog člana propisano da se revizija može dopustiti u svim predmetima, ako bi, po ocjeni Vrhovnog suda, odlučivanje o reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Kako u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi vrijednosni kriterij za dopustivost revizije u smislu odredbe člana 237. stav 2. ZPP, te kako prema ocjeni suda nema osnova za izuzetno odlučivanja o reviziji u smislu odredbe istog člana stav 3., to je odlučeno kao u izreci rješenja.
4. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda, broj 63 0 P 000974 09 Gz od 6. marta 2009. godine godine izjavio reviziju, ali je ista rješenjem Vrhovnog suda, broj 63 0 P 000974 09 Rev od 6. aprila 2010. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Nakon navedenog, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj 63 0 P 000974 09 Gz od 6. marta 2009. godine.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena osporena presuda Kantonalnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 6. aprila 2010. godine, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu Kantonalnog suda morao primiti prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 9. jula 2010. godine proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda..
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović