Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2880/09 (E. J.)

Odluka donesena 13. 10. 2010.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2880/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 10. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP 2880/09, rješavajući apelaciju E. J.,na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija E. J. podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjaluci, broj 11 0 U 000338 08 U (raniji broj 011-0-U-08-000 549) od 15. juna 2009. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. E. J. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa brat, Muharem Jakupović, podnio je 11. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-U-00338 08 U (raniji broj 011-0-U-08-000 549) od 15. juna 2009. godine..

2. Apelant je 1. septembra 1999. godine pokrenuo postupak pred nadležnim Ministarstvom za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske-Odjsek Banjaluka (u daljnjem tekstu: Odsjek) radi povrata stana u posjed.

3. U ponovnom postupku rješenjem Odsjeka, broj 05-050-02-02.02.6086/99 od 19. marta 2008. godine potvrđeno je da je apelantova majka, Razija Jakupović bila nosilac stanarskog prava na stanu u Banjaluci, pobliže opisanom u stavu 1. dispozitiva citiranog rješenja, a apelantu je dozvoljeno vraćanje istog u posjed. Istim rješenjem je utvrđeno da privremenoj korisnici, Rozelini Ikić (u daljnjem tekstu: privremena korisnica) prestaje pravo privremenog korištenja predmetnog stana uz obavezu da predmetni stan vrati u posjed apelantu, bez prava na privremeni smještaj.

4. Protiv gore citiranog rješenja Odsjeka privremena korisnica je uložila žalbu Ministarstvu za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo). Rješenjem Ministarstva, broj 18.05/2-P180/08 od 26. maja 2008. godine žalba je odbijena kao neosnovana, a osporeno rješenje Odsjeka potvrđeno.

5. Nezadovoljna ishodom upravnog postupka privremena korisnica je pred Okružnim sudom pokrenula upravni spor koji je presudom, broj 011-0-U-000338 08 U (raniji broj 011-0-U-08-000 549) od 15. juna 2009. godine tužbu uvažio, rješenje Ministarstva poništio i predmet vratio istom organu na ponovni postupak.

6. Slijedeći upute Okružnog suda, Ministarstvo je donijelo rješenje, broj 18.05/2-P 300/09 od 9. jula 2009. godine kojim je žalba privremene korisnice uvažena, rješenje Ministarstva, broj 05-050-02-

6086/99 od 19. marta 2008. godine poništeno i predmet vraćen prvostepenom organu, na ponovni postupak.

7. Apelant nije, u skladu sa odredbom člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, obavijestio Ustavni sud da je ponovni postupak okončan.

8. Apelant osporava presudu Okružnog suda i ističe da je ovom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Iako apelant, pored ostalog, navodi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava na pravično suđenje u razumnom vremenskom roku, apelant isključivo obrazlaže apelaciju argumentima koji se tiču drugih aspekata prava na pravično suđenje, odnosno pravičnosti osporene odluke, jer navodi da je osporenom odlukom povrijeđen princip slobodne ocjene dokaza, da su prvostepeno i drugostepeno rješenje zasnovani na istom činjeničnom stanju ali sa sasvim drugačijom ocjenom dokaza, te da je Okružni sud u osporenoj odluci na temelju istog činjeničnog stanja izveo sasvim suprotne zaključke od onih koje je ovaj sud zauzeo u prethodnim odlukama. Dakle apelant se u suštini žali na proizvoljnost utvrđenog činjeničnog stanja i primjenu materijalnog prava u predmetnom postupku koji nije okončan.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;

10. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

11. U konkretnom slučaju osporena presuda Okružnog suda nije konačna odluka, jer je tom presudom uvažena tužba privremene korisnice u upravnom sporu i drugostepeno rješenje poništeno. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je rješavajući po uputama Okružnog suda Ministarstvo uvažilo žalbu privremene korisnice i predmet vratilo na ponovno rješavanje prvostepenom organu. Na osnovu navedenog, a imajuću u vidu apelacione navode apelanta, Ustavni sud zaključuje da je postupak o predmetu apelacije u toku pred prvostepenim organom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2880/09 (E. J.) | Sudska praksa | Aktio