Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3077/10 (S. B., S. H. i J. A.)
Odluka donesena 13. 10. 2010.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3077/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 10. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP 3077/10, rješavajući apelaciju Snežane Beganović i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Snežane Beganović, Suvada Hasanovića i Jusufa Avdispahića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj 03 0 P 003728 09 Gž od 27. maja 2010. godine i presude Općinskog suda u Tuzli, 032-0-P-08-00 2215 od 13. oktobra 2009. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Snežana Beganović, Suvad Hasanović i Jusuf Avdispahić (u daljnjem tekstu: apelanti) svi iz Tuzle, koje zastupa Zlata Begić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 19. jula 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 03 0 P 003728 09 Gž od 27. maja 2010. godine i presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 032-0-P-08-00 2215 od 13. oktobra 2009. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj 032-0-P-08-00 2215 od 13. oktobra 2009. godine koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj 03 0 P 003728 09 Gž od 27. maja 2010. godine Tuzlanski kanton (u daljnjem tekstu: tuženi) je obavezan da apelantima na ime razlike manje isplaćenog toplog obroka i regresa isplati iznose precizirane u stavu 1.izreke presude kao i da im naknadi troškove postupka u iznosu od 426,56 KM. Istom presudom apelanti su odbijeni sa viškom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa, sve preciznije u stavu 2. izreke presude. U obrazloženju presude je navedeno da je neosnovan prigovor zastare potraživanja istaknut od strane tuženog, obzirom da apelanti potražuju isplate naknada proistekle iz radnog odnosa što predstavlja novčano potraživanje koje zastarjeva za tri godine, u skladu sa odredbom člana 106. Zakona o radu («Službne novine Federacije BiH» br. 43/99, 32/00 i 29/03). Kako su apelanti tužbu podnijeli 17. juna 2008. godine za isplatu novčanih potraživanja za period 17. juni 2005. godine, to je očigledno da zastare potraživanja nema. Nadalje, u obrazloženju je istaknuto da su neosnovani i prigovori tuženog da se potraživanja apelanata nisu mogla temeljiti na odredbama Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH, broj 23/00; obzirom da zaključenim Sporazumom od 2. aprila 2002. godine nije mogla biti odgođena primjena navedenog ugovora.
3. Apelanti su protiv presude Kantonalnog suda, broj 03 0 P 003728 09 Gž od 27. maja 2010. godine izjavili reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). Apelanti nisu, u skladu sa članom 19- stav 5. Pravila Ustavnog suda, obavijestili Ustavni sud da je postpak pred Vrhovnim sudom po izjavljenoj reviziji okončan.
4. Apelanti ističu da je osporenim odlukama povrijeđeno njhihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
7. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom pa je apelacija preuranjena.
8. Član 237. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) glasi: «Član 237.
1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.
2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.
3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
9. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. ZPP, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelaciju u kojoj su, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
10. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović