Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3151/10 (M. T.)
Odluka donesena 13. 10. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3151/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 10. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP-3151/10, rješavajući apelaciju Mileve Trebovac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mileve Trebovac podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 71 0 P 054446 10 Rev od 27. aprila 2010. godine i presude Okružnog suda Banja Luka, broj 71 0 P 054446 09 Gž od 20. oktobra 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Mileva Trebovac (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banja Luke, koju zastupa Ranko Miletić, advokat iz Banja Luke, podnijela je 23. jula 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 71 0 P 054446 10 Rev od 27. aprila 2010. godine i presude Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 71 0 P 054446 09 Gž od 20. oktobra 2009. godine.
2. Presudom Osnovnog suda, broj 71 0 P 054446 00 P od 30. aprila 2009. godine, usvojen je tužbeni zahtjev apelantice, te je utvrđeno da je odluka MDP ''Jelšingrad'' Banja Luka (u daljnjem tekstu: drugotuženi) o dodjeli apelantici na korištenje stana u Banja Luci, ulica Tadije Odića, pravosnažan akt o dodjeli stana, koji je podoban za zaključenje ugovora o korištenju stana između apelantice i ODP Zavoda za izgradnju Banja Luka (u daljnjem tekstu: trećetuženi). Istom presudom je utvrđeno da je ništavo rješenje drugotuženog, broj 1315/98 od 29. decembra 1998. godine, kojim je navedeni stan dodijeljen Predragu Guski (u daljnjem tekstu: prvotuženi) kao i ugovor o korištenju tog stana zaključen 26. februara 1999. godine, između prvotuženog i trećetuženog, pa je naloženo prvotuženom da apelantici preda sporni stan u posjed, a svi tuženi su solidarno obavezani da apelantici naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 5.840,00 KM sa zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate.
3. Presudom Okružnog suda Banja Luka, broj 71 0 P 054446 09 Gž od 20. oktobra 2009. godine, žalbe prvotuženog i trećetuženog su usvojene te je presuda Osnovnog suda, broj 71 0 P 054446 00 P od 30. aprila 2009. godine, preinačena na način da se zahtjev apelantice odbija u cjelosti kao neosnovan. Ujedno je apelantica obavezana da prvotuženom na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 2.808,00 KM, dok se zahtjev za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa odbija. Također su zahtjevi trećetuženog za naknadu troškova žalbenog postupka, kao i zahtjev apelantice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu trećetuženog, odbijeni kao neosnovani.
4. Apelantica je izjavila reviziju na presudu Okružnog suda Banja Luka, broj 71 0 P 054446 09 Gž od 20. oktobra 2009. godine, koju je Vrhovni sud rješenjem, broj 71 0 P 054446 10 Rev od 27. aprila 2010. godine, odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja je navedeno da je članom 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Nadalje, navedeno je da je članom 321. stav 2. istog zakona propisano da ukoliko se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, mjerodavna je vrijednost spora koju je tužitelj označio u tužbi. U vezi sa navedenim, Vrhovni sud je konstatovao da je apelantica u tužbi, u kojoj se tužbeni zahjev ne odnosi na novčani iznos, vrijednost spora označila na iznos od 10.000,00 KM. Shodno tome, Vrhovni sud je zaključio da je u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora ne prelazi cenzus propisan članom 237. stav 2. ZPP-a, te je ocijenio da odlučivanje po reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu stava 3. člana 237. ZPP-a, pa je reviziju odbacio kao nedopuštenu na osnovu člana 247. ZPP-a.
5. Apelantica se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelantica je protiv presude Okružnog suda Banja Luka, broj 71 0 P 054446 09 Gž od 20. oktobra 2009. godine izjavila reviziju, ali je ista rješenjem Vrhovnog suda, broj 71 0 P 054446 10 Rev od 27. aprila 2010. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Nakon navedenog, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda Banja Luka, broj 71 0 P 054446 09 Gž od 20. oktobra 2009. godine.
9. S obzirom na to da je apelantici 20. novembra 2009. godine uručena presuda Okružnog suda Banja Luka, broj 71 0 P 054446 09 Gž od 20. oktobra 2009. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 23. jula 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Okružnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović