Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3154/10 (A. P. i K. P.)
Odluka donesena 13. 10. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3154/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 10. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP-3154/10, rješavajući apelaciju Anđelka Prtvara i Koviljke Prtvar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Anđelka Prtvara i Koviljke Prtvar podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-09-001944 od 18. maja 2010. godine, presude Kantonalnog suda Sarajevo, broj 009-0-Gž-07-000207 od 11. maja 2009. godine i presude Općinskog suda Sarajevo, broj P-
2866/05 od 9. oktobra 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Anđelko Prtvar i Koviljka Prtvar (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Ilijaša, koje zastupa Mirsad Sipović, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 23. jula 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-09-001944 od 18. maja 2010. godine, presude Kantonalnog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-Gž-07-
000207 od 11. maja 2009. godine i presude Općinskog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu:Općinski sud), broj P-2866/05 od 9. oktobra 2006. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj P-2866/05 od 9. oktobra 2006. godine, a koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj 009-0-Gž-07-000207 od 11. maja 2009. godine, naloženo je apelantima da Dobroslavu Čeliku (u daljnjem tekstu: tužitelj), kao vlasniku predaju u posjed slobodnu od ljudi i stvari, parcelu označenu kao k.č. br. 406/9 oranica Podrumina upisanu u ZK ul. br. 289 KO Donja Vogošća površine 790 m , što odgovara K.Č. br. 1833 KO Ilijaš Grad novoga premjera, u roku od 30 dana od dana prijema presude. Ujedno je odbijen tužbeni zahtjev prema Hamdiji Hasanoviću (u daljnjem tekstu: prvotuženi) kojim je traženo da isti preda u posjed dio od 150 mparcele označene kao k.č. 406/1 oranica Podrumina površine 900 mupisane u ZK br. 2468 KO Donja Vogošća. Također je određeno da svaka stranka sama snosi svoje troškove postupka.
3. Apelanti su izjavili reviziju na presudu Kantonalnog suda, broj 009-0-Gž-07-000207 od 11. maja 2009. godine, koju je Vrhovni sud rješenjem, broj 070-0-Rev-09-001944 od 18. maja 2010. godine, odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je istakao da prema odredbi člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federcije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ukoliko vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Nadalje, u obrazloženju je navedeno da u konkretnom slučaju vrijednost spora iznosi 400,00 KM te iz tog razloga nije ispunjen uvjet iz člana 237. stav 2. ZPP. Kako je Vrhovni sud na kraju zaključio da nisu ispunjene ni zakonske pretpostavke iz odredbe člana 237. stav 3. ZPP, odlučeno je kao u dispozitivu rješenja.
4. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Apelanti su protiv presude Kantonalnog suda, broj 009-0-Gž-07-000207 od 11. maja 2009. godine izjavila reviziju, ali je ista rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-09-001944 od 18. maja 2010. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Nakon navedenog, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj 009-0-Gž-07-
000207 od 11. maja 2009. godine.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena osporena presuda Kantonalnog suda, broj 009-0-Gž-07-000207 od 11. maja 2009. godine, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 18. maja 2010. godine, pa se podrazumijeva da su osporenu presudu Kantonalnog suda morali primiti prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 23. jula 2010. godine proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Kantonalnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović