Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3204/09 (E. Đ.)
Odluka donesena 13. 10. 2010.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 237
- Zakon o radu · čl. 106
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama Zakona o radu
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu
- Zakon o radu
- Zakon o obligacionim odnosima · čl. 372
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-3204/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 10. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP 3204/09, rješavajući apelaciju Esada Đoze, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Esada Đoze podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009-0-Gž-08-000181 od 5. avgusta 2009. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Esad Đozo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Amir Ahmetspahić, advokat iz Sarajeva, podnio je 14. oktobra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-Gž-08-000181 od 5. avgusta 2009. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 065-0-P-06-
001488 od 6. decembra 2007. godine naloženo je Vladi Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantu na ime novčanih potraživanja iz radnog odnosa i to plaća za februar i mart 2001. godine i regresa za 2001. godinu isplati ukupan iznos od 1.651,64 KM, sa zakonskim zateznim kamatama, od momenta podnošenja tužbe pa do isplate.
3. Protiv citirane presude Općinskog suda, tužena je uložila žalbu Kantonalnom sudu koji je presudom, broj 009-0-Gž-08-000181 od 5. avgusta 2009. godine žalbu uvažio i prvostepenu presudu preinačio na način da je u cjelosti odbijen tužbeni zahtjev apelanta. U obrazloženju presude je navedeno da je prvostepeni sud pogrešno odbio prigovor zastare potraživanje istaknut od strane tužene, obzirom da je apelant tužbenim zahtjevom podnesinim 27. marta 2006. godine potraživao novčane naknade iz radnog odnosa za period 2000. i 2001. godina. Nadalje u obrazloženju je istaknuto da potraživanja apelanta imaju karakter povremenih potraživanja i ista zastajevaju u roku od tri godine u skladu sa odredbom člana 372. Zakona o obligacionim odnosima Federacije Bosne i Hercegovine («Službeni list SFRJ» br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 te «Službeni list Republike Bosne i Hercegovine» br. 2/92, 13/93 i 13/94) te da apsolutna zastara potraživanja iz radnog odnosa prema odredbi člana 106. Zakona o radu («Službene novine Federacije BiH br. 43/99, 32/00 i 29/03) nastupa za tri godine od dana nastanka potraživanja pa je, u skladu sa navedenim, prvostepeni sud svojom odlukom povrijedio citirane odredbe.
4. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda, broj 009-0-Gž-08-000181 od 5. avgusta 2009. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine. Apelant nije, u skladu sa odredbom člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, obavijestio Ustavni sud da je postupak pred Vrhovnim sudom okončan.
5. Apelant ističe da je osporenom odlukom Kantonalnog suda povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije te pravo na zabranu zlupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
9. Član 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) glasi: «Član 237.
1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.
2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.
3) Izuzetno Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine može dopustitii reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
10. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. ZPP, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelaciju u kojoj su, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović