Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3221/10 (Z.T.)
Odluka donesena 13. 10. 2010.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3221/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 10. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP 3221/10, rješavajući apelaciju Z.T., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Z.T. podnesena protiv presude Općinskog suda u Travniku, broj 51 0 P 003022 09 P2 od 15. januara 2010. godine i rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj, 51 0 P 003022 08 Gž od 19. februara 2009. godine zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Z.T. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Viteza, podnio je 27. jula 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 51 0 P 003022 09 P2 od 15. januara 2010. godine i rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 51 0 P 003022 08 Gž od 19. februara 2009. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj 51 0 P 003022 07 P od 23. juna 2008. godine Uni Credit Zagrebačka banka d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: tužena) je obavezana da apelantu na ime pretrpljenih duševnih bolova isplati iznos od 10.000,00 KM dok je u preostalom dijelu do traženih 50.000,00 KM apelantov zahtjev odbijen. Istom presudom tužena je obavezana da apelantu uspostavi raniji radno pravni status tako da apelanta vrati na posao na radno mjesto glavnog blagajnika uz obavezu da mu isplati razliku plaće u iznosu od 820,12 KM kao i da uplati obaveze na ime penzijskog iinvalidskog osiguranja u iznosu od 204,16 KM. U pogledu troškova postupka odlučeno je da svaka stranka snosi svoj dio troškova.
3. Protiv presude Općinskog suda tužena je uložila žalbu Kantonalnom sudu. Rješenjem Kantonalnog suda, broj 51 0 P 003022 07 P od 23. juna 2008. godine žalba je uvažena, prvostepena presuda ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Općinski sud je u ponovnom postupku donio presudu, broj 51 0 P 003022 09 P2 od 15. januara 2010. godine kojom je u cjelosti odbijen tužbeni zahtjev apelanta preciziran u stavu 1. izreke presude. Stavom 2. izreke iste presude apelant je obavezan da tuženoj na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 5.075,00 KM.
5. Protiv presude Općinskog suda, broj 51 0 P 003022 09 P2 od 15. januara 2010. godine apelant je podnio žalbu Kantonalnom sudu. Apelant nije, u skladu sa odredbom člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, obavijestio Ustavni sud da je postupak pred Kantonalnim sudom okončan.
6. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na zabranu mučenja ili nečovječnog ili ponižavajućeg tretmena iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
9. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Kantonalnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović