Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3617/10 (HOLDINA d.o.o. Sarajevo)

Odluka donesena 13. 10. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3617/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 10. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP-3617/10, rješavajući apelaciju HOLDINA d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija HOLDINA d.o.o. Sarajevo podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-001623 od 1. juna 2010. godine, presude Kantonalnog suda Bihać broj 001-0-Gž-08-001550 od 9. juna 2009. godine i presude Općinskog suda Cazin broj Rs-229/02 od 6. oktobra 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. HOLDINA d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Tomislav Lucić, podnio je 20. augusta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-09-001623 od 1. juna 2010. godine, presude Kantonalnog suda Bihać (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 001-0-Gž-08-001550 od 9. juna 2009. godine i presude Općinskog suda Cazin (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Rs-229/02 od 6. oktobra 2008. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj Rs-229/02 od 6. oktobra 2008. godine koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 001-0-Gž-08-001550 od 9. juna 2009. godine poništene su apelantove odluke o prestanku radnog odnosa Nedžadu Sabljakoviću (u daljnjem tekstu: tužitelj), i obavezan je apelant tužitelju uspostaviti ranije stanje radnog odnosa.

3. Apelant je protiv Kantonalnog suda broj 001-0-Gž-08-001550 od 9. juna 2009. godine izjavio reviziju, koja je rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-09-001623 od 1. juna 2010. godine odbačena kao nedopuštena iz razloga što u tom postupku nije označena vrijednost spora.

4. Apelant smatra da su osporenim odlukama povrijeđena njegova prava iz člana II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju revizija je odbačena kao nedopuštena, jer u predmetnom postupku nije označena vrijednost spora, koja je obavezna u smislu člana 316. stav 1. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 53/03, 73/05 i 19/06).

8. Ustavni sud primjećuje da je apelant u predmetnom postupku bio tuženi, te slijedom toga nije ni mogao označiti vrijednost spora. Međutim, u takvoj situaciji apelant nije trebao izjavljivati reviziju, jer je bilo očigledno da će ona biti odbačena zbog neispunjavanja formalnih zahtjeva. Umjesto revizije, apelant je mogao podnijeti apelaciju Ustavnom sudu (na presudu Kantonalnog suda broj 001-

0-Gž-08-001550 od 9. juna 2009. godine), ukoliko je smatrao da su mu tom odlukom povrijeđena njegova ustavna prava.

9. Imajući u vidu izneseno, Ustavni sud kao konačnu odluku ne može smatrati rješenje Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-09-001623 od 1. juna 2010. godine, zbog toga što je tim rješenjem apelantova revizija odbačena zbog neispunjavanja formalnih zahtjeva.

10. Ustavni sud smatra da je konačna odluka u ovom postupku, presuda Kantonalnog suda broj 001-0-Gž-08-001550 od 9. juna 2009. godine, jer je to posljednja odluka kojom je meritorno odlučeno o apelantovoj žalbi, te će rok za blagovremenost apelacije računati od dana prijema navedenog rješenja.

11. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Kantonalnog suda budući je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 1. juna 2010. godine, pa se podrazumjeva da je apelant presudu Kantonalnog suda morao primiti prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 20. augusta 2010. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Kantonalnog suda.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović