Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3358/10 (Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske sa sjedištem u Bijeljini)
Odluka donesena 13. 10. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3358/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 10. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP 3358/10, rješavajući apelaciju Fonda za penzijsko i inavlidsko osiguranje Republike Srpske Bijeljina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fonda za penzijsko i inavlidsko osiguranje Republike Srpske, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-09-000 858 od 27.
maja 2010. godine, presude Okružnog suda u Doboju broj 013-0-Gž- 08-000 214 od 20. maja 2009. godine i presude Osnovnog suda u Doboju broj P-473/05 od 8. februara 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Fond za penzijsko i inavlidsko osiguranje Republike Srpske sa sjedištem u Bijeljini (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 3. avgusta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-09-000 858 od 27. maja 2010. godine, presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-Gž-08-000 214 od 20. maja 2009. godine i presude Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-473/05 od 8. februara 2008. godine.
2. Osnovni sud je 8. februara 2008. godine donio presudu broj P-473/05 kojom je Fond za penzijsko i inavlidsko osiguranje Republike Srpske filijala u Doboju (u daljnjem tekstu: tuženi), obavezan da tužiteljima (navedenim u uvodu presude) isplati zakonsku zateznu kamatu na iznose bliže navedene u izreci presude i to počev od dospjeća svakog iznosa pa do izvršenja isplate, kao i da im naknadi troškove postupka u iznosu od 2.880,00 KM. Istom presudom tužba tužitelja Đ.S. je odbačena.
3. Okružni sud je 20. maja 2009. godine donio presudu broj 013-0-Gž-08-000 214 kojom je žalba tuženog djelimično uvažena, preinačena prvostepena presuda u odnosu na obavezu tuženog da tužiteljima plaća zakonske zatezne kamate na isplaćene iznose penzija (za svakog od tužitelja) na način i u iznosima bliže navedenim u izreci navedene presude.
4. Vrhovni sud je 27. maja 2010. godine donio rješenje broj 118-0-Rev-09-000 858 kojim je odbacio kao nedozvoljen zahtjev tuženog za reviziju presude Okružnog suda broj 013-0-Gž-08-000 214 od 20. maja 2009. godine.
5. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 362. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik RS» broj: 58/03 do 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP), u skladu sa kojima su tužitelji u konkretnoj pravnoj stvari formalni suparničari, pa se u takvim procesnim okolnostima u skladu sa članom 316. ZPP dopustivost revizije cijeni s obzirom na pojedinačnu vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude svakog od suparničara, a ne po njihovom zbiru. Također, Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 237. stav 2. ZPP, u kojima stoji da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju revizija nije dopuštena, u smislu navedenih zakonskih odredbi, jer je vrijednost pobijane pravosnažne presude ispod 10.000,00 KM. Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP.
6. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
8. Tuženi je protiv presude Okružnog suda broj 013-0-Gž-08-000 214 od 20. maja 2009. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-09-000 858 od 27. maja 2010. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.
9. S obzirom na to da je, prema dokazima u spisu apelantu 12. juna 2009. godine uručena presuda Okružnog suda broj 013-0-Gž-08-000 214 od 20. maja 2009. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 3. avgusta 2010. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović