Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3438/10 (B. L.)
Odluka donesena 13. 10. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3438/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 10. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP 3438/10, rješavajući apelaciju Branke Lučić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Branke Lučić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpkse, broj 118-0-Rev-08-
001 104 od 27. maja 2010. godine i presude Okružnog suda u Trebinju, broj 015-0-Gž-07-000 304 od 24. marta 2008. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Branka Lučić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Novog Sada, koju zastupa Mihajlo Šipovac, advokat iz Nevesinja podnijela je 6. avgusta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-08-001 104 od 27. maja 2010. godine i presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 015-0-Gž-07-000 304 od 24. marta 2008. godine.
2. Prema stanju spisa, presudom Osnovnog suda u Trebinju, Odjeljenje Nevesinje, broj P-43/05 od 19. aprila 2007. godine koja je u cjelosti potvrđena presudom Okružnog suda, broj 015-0-
Gž-07-000 304 od 24. marta 2008. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila utvrđenje ništavosti ugovora o kupopodaji nepokretnosti od 13. jula 1960. godine, zaključenog između pokojne majke apelantice Jele Vuković i Opštine Nevesinje.
3. Protiv presude Okružnog suda, broj 015-0-Gž-07-000 304 od 24. marta 2008. godine apelantica je izjavila reviziju Vrhovnom sudom. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-08-001 104 od 27. maja 2010. godine revizija apelantice je odbačena kao nedozvoljena. U obrazloženju rješenja je navedeno da se protiv pravosnažne drugostepene presude može izjaviti revizija ukoliko vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude prelazi vrijednosti kriterij od 10.000,00 KM u smislu člana 237: stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP). Obrazlažući dalje svoje rješenje Okružni sud je naveo da je odredbom člana 321. stav 2. ZPP propisano da kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, a što je slučaj u konkretnoj pravnoj stvari, mjerodavna je vrijednost koju je tužitelj označio u tužbi. Obzirom da apelantica nije označila vrijednost spora ovaj sud nije našao potrebnim da sam utvrđuje vrijednost istog jer se u takvim slučajevima dozvoljenost revizije cijeni prema visini plaćene takse na tužbu. Budući da je apelantici naloženo da na ime sudske takse na tužbu uplati iznos od 100,00 KM a da je Zakonom o sudskim taksama («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 18/99, 23/99 i 65/03) propisano da visina takse na vrijednost predmeta spora do 1.000,00 KM iznosi 100,00 KM jasno je da vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 10.000,00 KM što reviziju čini nedozvoljenom. Na kraju svog obrazloženja Okružni sud je istakao da ovaj sud nije našao da bi odlučivanje o reviziji apelantice bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu člana 237.stav 3. ZPP.
4. Apelantice se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na praivčno suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Apelantica je protiv presude Okružnog suda, broj 015-0-Gž-07-000 304 od 24. marta 2008. godine izjavila reviziju, ali je ista rješenjem Vrhovnog suda, broj 118—Rev-08-001 104 od 27. maja 2010. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Nakon navedenog, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda, broj 015-0-Gž-07-000 304 od 24. marta 2008. godine.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena osporena presuda Okružnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 27. maja 2010. godine, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu Okružnog suda morala primiti prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 6. avgusta 2010. godine proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Okružnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović