Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3444/10 (M. G.)
Odluka donesena 13. 10. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3444/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 10. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP 3444/10, rješavajući apelaciju Miloša Grujića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Miloša Grujića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda 83 0 P 000864 09 Rev od 3. juna 2010. godine i presude Okružnog suda u Bijeljini, broj 83 0 P 000864 09 Gž od 21. oktobra 2009. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Miloš Grujić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zvornika, kojeg zastupa Ozrenka Jakšić, advokat iz Zvornika, podnio je 6. avgusta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 83 0 P 000864 09 Rev od 3. juna 2010. godine i presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 83 0 P 000864 09 Gž od 21. oktobra 2009. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 83 0 P 000864 08 P od 22. maja 2009. godine koja je u cjelosti potvrđena presudom Okužnog suda, broj 83 0 P 000864 09 Gz od 21. oktobra 2009. godine obavezan je «AD Žitopromet Drina» Zvornik (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantu na ime razlike neisplaćenih plaća za period od 20. januara 2007. godine do 31. marta 2007. godine isplati iznos od 214,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 28. januara 2007. godine pa do isplate, te da obračuna i uplati doprinose Fondu PIO RS za navedeni period. Istom presudom odbijen je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosio na isplatu otpremnine u iznosu od 57,07 KM dok je tužbeni zahtjev u odnosu na potraživanje razlike neiplaćenih plata dospjelih za isplatu od 1. aprila 2005. godine do 28. januara 2007. godine kao i u odnosu na obavezu tužene da za navedeni period za apelanta uplati doprinose Fondu PIO RS, odbačen.
3. Protiv presude Okružnog suda, broj 83 0 P 000864 09 Gz od 21. oktobra 2009. godine apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sud. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 83 0 P 000864 09 Rev od 3. juna 2010. godine revizija apelanta je odbačena kao nedozvoljena. U obrazloženju rješenja je istaknuto da je odredbom člana 237.stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ukoliko vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, a da, izuzetno, Vrhovni sud može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje o reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu člana 237. stav 3. ZPP. Kako vrijednost spora označena u tužbi od strane apelanta iznosi 3.000,00 KM, a vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 1. 523,18 KM to prema mišljenju ovog suda nije ispunjen uslov iz odredbe člana 237. stav 2. Na kraju, ovaj sud je zaključio da revizija apelanta nije od značaja ni za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu odredbe člana 237. stav 3. ZPP.
4. Apelant se žali da je osprenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Apelant je protiv presude Okružnog suda, broj 83 0 P 000864 09 Gz od 21. oktobra 2009. godine. izjavio reviziju, ali je ista, rješenjem Vrhovnog suda, broj 118—Rev-08-001 104 od 3. juna 2010. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Nakon navedenog, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda, broj 83 0 P 000864 09 Gž od 21. oktobra 2009. godine.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena osporena presuda Okružnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 3. juna 2010. godine, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu Okružnog suda morao primiti prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 6. avgusta 2010. godine proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.
9. .Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović