Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3489/10 (Ž.H.)
Odluka donesena 13. 10. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3489/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 10. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP 3489/10, rješavajući apelaciju Ž.H, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ž.H. podnesena protiv odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica broj R-531-538-1/1-90-1313 od 2. septembra 2003. godine i rješenja Službe graditeljstva, imovinsko-pravnih i stambenih poslova i zaštite okoliša sektor za stambeno gospodarstvo i poslovne prostore Općine Mostar jugozapad broj 07/II-3-3634/98 od 13. oktobra 2003. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Ž.H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 13. avgusta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: CRPC) broj R-531-538-1/1-90- 1313 od 2. septembra 2003. godine i rješenja Službe graditeljstva, imovinsko-pravnih i stambenih poslova i zaštite okoliša sektor za stambeno gospodarstvo i poslovne prostore Općine Mostar jugozapad (u daljnjem tekstu: Služba) broj 07/II-3-3634/98 od 13. oktobra 2003. godine.
2. Apelant je 28. decembra 1998. godine podnio zahtjev CRPC-u za povrat stana u Mostaru, ulica Mustafe Golubića broj 6. CRPC je 8. oktobra 2002. godine donio odluku broj 531-538-1/1 kojom je potvrđeno da je apelant 1. aprila 1992. godine bio nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu.
3. Apelant je 13. februara 2003. godine podnio zahtjev za izvršenje odluke CRPC-a.
4. Federalno ministarstvo odbrane (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je 27. marta 2003. godine podnijelo zahtjev CRPC-u za preispitivanje odluke broj 531-538-1/1 od 8. oktobra 2002. godine.
5. CRPC je 2. septembra 2003. godine donijela odluku broj R-531-538-1/1-90-1313 kojom je usvojen zahtjev Ministarstva od 27. marta 2003. godine, odluka CRPC broj 531-538-1/1 od 8. oktobra 2002. godine stavljena van snage i odbačen apelantov zahtjev za povrat spornog stana u Mostaru.
6. Služba je 13. oktobra 2003. godine donijela rješenje broj 07/II-3-3634/98 kojom je odbijen apelantov zahtjev za priznavanje stanarskog prava i vraćanje spornog stana u posjed. Stavom II dispozitiva rješenja odlučeno je da će predmetnim stanom raspolagati Ministarstvo. Protiv navedenog rješenja apelant nije izjavio žalbu Ministarstvu graditeljstva, prostornog uređenja i zaštite okoliša Hercegovačko-neretvanskog kantona.
7. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju apelant nije izjavio žalbu Ministarstvu graditeljstva, prostornog uređenja i zaštite okoliša Hercegovačko-neretvanskog kantona protiv rješenja Službe broj 07/II-3-3634/98 od 13. oktobra 2003. godine, iako mu je na to ukazano u obrazloženju rješenja Službe. Ustavni sud smatra da apelant nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove pred nadležnim organima, te da samim tim nije došao do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja pred Ustavnim sudom. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović