Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3494/10 («MC Cvijić» doo Laktaši)

Odluka donesena 13. 10. 2010.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3494/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 10. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP 3494/10 rješavajući apelaciju «MC Cvijić» doo Laktaši, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «MC Cvijić» doo Laktaši podnesena protiv presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 018754 10 Pž od 11. juna 2010. godine i presude Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 Ps 018754 08 Ps od 12. novembra 2009. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. «MC Cvijić» doo Laktaši (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Milorad Đukić advokat iz Banjaluke, podnio je 12. avgusta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši sud) broj 57 0 Ps 018754 10 Pž od 11. juna 2010. godine i presude Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 Ps 018754 08 Ps od 12. novembra 2009. godine.

2. Osnovni sud je 12. novembra 2009. godine donio presudu broj 71 0 Ps 018754 08 Ps kojom je «Nova banka» a.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: tužena) obavezana da apelantu isplati na ime glavnog duga iznos od 18 691, 86 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 12. novembra 2009. godine, te zakonsku zateznu kamatu u iznosu od 57 403,09 KM uz troškove postupka u visini od 27 814,25 KM. Istom presudom odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate od 12. novembra 2009. godine, pa do isplate na iznos od 57 403,09 KM.

3. Viši sud je 11. juna 2010. godine donio presudu broj 57 0 Ps 018754 10 Pž kojom je stavom I dispozitiva presude žalba tužene je djelimično usvojena i preinačena presuda Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 Ps 018754 08 Ps od 12. novembra 2009. godine u pogledu odluke o kamati, tako što je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu kamate na iznos glavnog duga od 18 691,86 KM od 12. novembra 2009. godine do isplate; te tako što je dosuđeni iznos na ime zakonske zatezne kamate od 57 403,09 KM snižen na iznos 18 691,86 KM, a preko dosuđenog iznosa zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata je odbijen kao neosnovan. Stavom II dispozitiva presude žalba tužene u preostalom dijelu je odbijena i prvostepena potvrđena presuda u pogledu odluke o glavnom zahtjevu kojim je tuženi obavezan na isplatu 18 691,86 KM. Stavom III dispozitiva presude preinačena je odluka o troškovima postupka tako što je dosuđeni iznos od 27 814,25 KM snižen na iznos od 19.763,00 KM a preko zahtjev je odbijen. Stavom IV dispozitiva presude odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu

4. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv presude Višeg suda broj 57 0 Ps 018754 10 Pž od 11. juna 2010. godine izjavio reviziju, a da pri tome nije u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda obavijestio Ustavni sud da je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.

5. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu utvrđeno članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;“

7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

8. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

9. Član 237. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) glasi: «Član 237.

1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.

2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.

3) Izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»

10. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3494/10 («MC Cvijić» doo Laktaši) | Sudska praksa | Aktio