Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3518/10 (J.P. Elektroprivreda d.d. Sarajevo, Zavisno društvo rudnici uglja ''KREKA'' d.o.o. Tuzla)
Odluka donesena 13. 10. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3518/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 10. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP-3518/10, rješavajući apelaciju J.P. Elektroprivrede d.d. Sarajevo, Zavisnog društva rudnici uglja ''KREKA'' d.o.o. Tuzla, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija J.P. Elektroprivrede d.d . Sarajevo, Zavisnog društva rudnici uglja ''KREKA'' d.o.o. Tuzla podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-09-001658 od 29. aprila 2010. godine, presude Kantonalnog suda Tuzla, broj 003-0-Gž-07-001500 od 23. aprila 2009. godine i presude Općinskog suda Tuzla, broj 032-0-P-07-
000641 od 30. jula 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. J.P. Elektroprivreda d.d. Sarajevo, Zavisno društvo rudnici uglja ''KREKA'' d.o.o. Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je 13. augusta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-09-001658 od 29. aprila 2010. godine, presude Kantonalnog suda Tuzla (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 003-0-Gž-07-
001500 od 23. aprila 2009. godine i presude Općinskog suda Tuzla (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 032-0-P-07-000641 od 30. jula 2007. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj 032-0-P-07-000641 od 30. jula 2007. godine, a koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj 003-0-Gž-07-001500 od 23. aprila 2009. godine, obavezan je apelant da Samedu Bijeliću i Almiri Bijelić (u daljnjem tekstu: tužitelji) na ime naknade štete za sanaciju stambenog objekta isplati iznos od 2.572,00 KM sa zateznom kamatom od 5. juna 2007. godine kao dana saznanja za visinu štete, kao i da im naknadi i troškove parničnog postupka u iznosu od 2.306,00 KM a sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Apelant je izjavio reviziju na presudu Kantonalnog suda, broj 003-0-Gž-07-001500 od 23. aprila 2009. godine, koju je Vrhovni sud rješenjem broj 070-0-Rev-09-001658 od 29. aprila 2010. godine, odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je istakao da prema odredbi člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ukoliko vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Nadalje, u obrazloženju je navedeno da u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude iznosi 2.572,00 KM te iz tog razloga nije ispunjen uvjet iz člana 237. stav 2. ZPP. Kako je Vrhovni sud na kraju zaključio da nisu ispunjene ni zakonske pretpostavke iz odredbe člana 237. stav 3. ZPP, odlučeno je kao u dispozitivu rješenja.
4. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda, broj 003-0-Gž-07-001500 od 23. aprila 2009. godine, izjavio reviziju, ali je ista rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-09-001658 od 29. aprila 2010. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Nakon navedenog, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj 003-0-Gž-07-
001500 od 23. aprila 2009. godine.
8. S obzirom na to da je apelantu 18. maja 2009. godine uručena presuda Kantonalnog suda, broj 003-0-Gž-07-001500 od 23. aprila 2009. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 13. augusta 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović