Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3530/10 (Š. O.)

Odluka donesena 13. 10. 2010.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3530/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 10. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP 3530/10, rješavajući apelaciju Šide Osmanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Šide Osmanović podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 046645 10 Gz od 28. maja 2010. godine i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 046645 07 P od 29. septembra 2009. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Šida Osmanović (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Banja Luke, koju zastupa Zoran Butorac, advokat iz Banje Luke, podnijela je 16. avgusta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 046645 10 Gz od 28. maja 2010. godine i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 046645 07 P od 29. septembra 2009. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 046645 07 P od 29. septembra 2009. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 71 0 P 046645 10 Gz od 28. maja 2010. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se utvrdi da je pravno valjan ugovor o korištenju stana (u ulici Vojvode Prijezde broj 195. u Banjoj Luci) od 24. novembra 1978. godine, koji je zaključio prednik apelantice sa SIZ stanovanja Banja Luka, zatim da se naloži tuženom Gradu Banja Luka da sa apelanticom zaključi ugovor o zakupu predmetnog stana u svrhu otkupa istog i da se naloži tuženoj D.Š. da se iseli iz predmetnog stana, isti oslobodi od lica i stvari i preda apelantici u posjed i slobodno raspolaganje. Dalje, prvostepenom presudom je apelantici naloženo da tuženoj D.Š. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.281,50 KM, a tuženom Gradu Banja Luka iznos od 1.375,00 KM, sa pripadajućom zakonskom kamatom. Sa viškom zahtjeva za naknadu troškova postupka, tuženi su odbijeni kao previsoko postavljenim.

3. Apelantica je protiv drugostepene presude Okružnog suda broj 71 0 P 046645 10 Gz od 28. maja 2010. godine izjavila reviziju, a da pri tome nije u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda obavijestila Ustavni sud da je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.

4. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;

6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

7. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), koji još nije donio odluku o reviziji.

8. Ustavni sud ukazuje na odredbu člana 237. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03 i 74/05), koja propisuje uslove za dopustivost revizije. Član 237.

1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.

2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.

3) Izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

9. Ustavni sud je zauzeo stav da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, neovisno da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Imajući u vidu izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, u smislu da Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem odluke o apelaciji prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao odluku o reviziji. S obzirom na navedeno u slučaju apelantice, apelacija je preuranjena, budući da je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelantica ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužna na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3530/10 (Š. O.) | Sudska praksa | Aktio