Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3536/10 (Đ. B.)

Odluka donesena 13. 10. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3536/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 10. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP 3536/10, rješavajući apelaciju Đorđije Blažić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Đorđije Blažić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-001375 od 25. maja 2010. godine, presude Kantonalnog suda Novi Travnik broj 006-0-Gž-09-000082 od 28. maja 2009. godine i presude Općinskog suda Bugojno, Odjeljenje u Jajcu, broj 046-I-P-07-

000071 od 7. novembra 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Đorđija Blažić (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Jajca, podnio je 13. avgusta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-09-

001375 od 25. maja 2010. godine, presude Kantonalnog suda Novi Travnik (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 006-0-Gž-09-000082 od 28. maja 2009. godine i presude Općinskog suda Bugojno, Odjeljenje u Jajcu, (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 046-I-P-07-000071 od 7. novembra 2008. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 046-I-P-07-000071 od 7. novembra 2008. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 006-0-Gž-09-000082 od 28. maja 2009. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da joj tužena A.J., na ime stjecanja bez osnova, naknadi iznos od 10.000,00 KM, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka.

3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-09-001375 od 25. maja 2010. godine odbačena je kao nedopuštena revizija apelantice izjavljena protiv presude Kantonalnog suda broj 006-

0-Gž-09-000082 od 28. maja 2009. godine. U obrazloženju rješenja, Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06), prema kojoj revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela osporene presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, odnosno ukoliko odlučivanje o reviziji nije od značaja za primjenu prava i u drugim slučajevima. Budući da vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, te da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja.

4. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-

283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav

1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-09-001375 od 25. maja 2010. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Kantonalnog suda broj 006-0-Gž-09-000082 od 28. maja 2009. godine.

8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena presuda Kantonalnog suda broj 006-0-Gž-09-000082 od 28. maja 2009. godine, s obzirom na to da je Vrhovni sud 25. maja 2010. godine donio odluku po reviziji, pa se podrazumijeva da je navedenu presudu Kantonalnog suda primila prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 13. avgusta 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila presudu Kantonalnog suda od 28. maja 2009. godine.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3536/10 (Đ. B.) | Sudska praksa | Aktio