Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3702/09 (D. V.)
Odluka donesena 13. 10. 2010.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3702/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 10. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP 3702/09, rješavajući apelaciju Drage Vukovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Drage Vukovića podnesena protiv presude Okružnog suda Banjaluka, broj 011-0-Ž-09-
000 099 od 17. septembra 2009. godine i presude Osnovnog suda Gradiška, broj RS-55/2002. od 4. juna 2003. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Drago Vuković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, kojeg zastupa Mirko Šavija, advokat iz Gradiške, podnio je 26. novembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda Banjaluka (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Ž-09-000 099 od 17. septembra 2009. godine i presude Osnovnog suda Gradiška (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj RS-55/2002. od 4. juna 2003. godine.
2. Presudom Osnovnog suda, broj RS-55/2002. od 4. juna 2003. godine odbijen je u cjelosti tužbeni zahtjev apelanta kojim j tražio da se utvrdi da je rješenje Ministarstva za izbjegla i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tuženo), broj 01-518/00 od 17. februara 2000. godine nezakonito te naknadu štete u visini od 5.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos od presuđenja pa do isplate. Istom presudom odlučeno je da svaka strane snosi svoje troškove postupka. U obrazloženju presude je, između ostalog navedeno da je osporenim rješenjem tuženog od 17. februara 2000. godine apelant primljen na rad na određeno vrijeme do 18. avgusta 2000. godine te da je apelant protiv citiranog rješenja uložio prigovor 12. jula 2000. godine. Nadalje, u obrazloženju je navedeno da je rješenjem tuženog od 18. avgusta 2000. godine apelant zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme na radno mjesto šef odsjeka počev od 19. avgusta 2000. godine, te da je rješenjem tuženog od 19. avgusta 2000. godine apelant primljen u stalni radni odnos na radno mjesto samostalni stručni saradnik za upravne poslove počev od 19. avgusta 2000. godine, a da je rješenje tuženog od 18. avgusta stavljeno van snage. Nakon toga apelant je 17. oktobra 2000. tuženom podnio zahtjev za korištenje godišnjeg odmora te zahtjev za sporazumni prestanak radnog odnosa. Rješenjem o sporazumnom prestanku radnog odnosa broj 03-321/00 od 17. novembra 2000. godine apelantu je prestao radni odnos kod tuženog. U svom obrazloženju Osnovni sud je istakao da predmet tužbenog zahtjeva u radnim sporovima ne može biti provosnažna odluka poslodavca te da je aplelant propustio da blagovremeno podnese prigovor na osporeno rješenje koje je postalo provosnažno i kao takvo ne može biti predmet sudskog ocjenjivanja.
3. Nezadovoljan citiranom presudom Osnovnog suda, apelant je protiv iste podnio žalbu Okružnom sudu. Presudom Okružnog suda, broj 011-0-Ž-09-000 099 od 17. septembra 2009. godine žalba apelanta je odbijena i prvostepena presuda je u cjelosti potvrđena. U obrazloženju je istaknuto da je prvostepna presuda pravilna i zakonita te da istom nisu učinjene povrede na koje apelant ukazuje u žalbenom postupku.
4. Prema stanju spisa, apelant je protiv presude Okružnog suda, broj 011-0-Ž-09-000 099 od 17. septembra 2009. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). Apelant nije, u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, obavijestio Ustavni sud da je postupak po izjavljenoj reviziji pred Vrhovnim sudom okončan.
5. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom pa je apelacija preuranjena.
9. Član 237. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) glasi: «Član 237.
1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.
2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.
3) Izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
10. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. ZPP, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelaciju u kojoj su, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović