Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4109/09 („Skršopromet“ d.o.o. Visoko)

Odluka donesena 13. 10. 2010.

  • Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4109/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 10. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP 4109/09, rješavajući apelacije „Skršopromet“ d.o.o. Visoko, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštena apelacija “Skršopromet” d.o.o Sarajevo podnesene protiv presude Suda Bosne i Hercegovine, broj U-

99/06 od 9. novembra 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. „Skršopromet“ d.o.o. Visoko (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, kojeg zastupa direktor Islam Hadžiasimbeg, podnio je 28. decembra 2009. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj U-99/06 od 9. novembra 2009. godine .

2. Sud BiH je presudom broj U-99/06 od 9. novembra 2009. godine odbio tužbu apelanta kojom je osporio rješenje Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine broj 01/4 broj: UP/II-2756/05 od 5. decembra 2005. godine, koje je doneseno u žalbenom postupku protiv rješenja carinskih organa. Rješenjima carinskih organa apelant je obavezan na uplatu određenih iznosa na ime manje plaćenih carinskih dadžbina. U obrazloženju presude je navedeno da prvostepeni organ pravilno postupio kada je odbio zahtjev tužitelja za odgađanjem izvršenja upravnog akta. Ovo iz razloga što se odgađanje izvrđenja upravnog akta može tražiti samo onda kada je upravni akt postao konačan. Upravni akt je konačan kada protiv njega nije dozvoljeno podnošenje žalbe. U konkretnom slučaju tužitelj traži odgodu upravnih akata donesenih u prvom stepenu, a iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj vodio žalbene postupke po svim prvostepenim aktima tužene i da je tužena donijela konačne uprave akte kojima su odbijene žalbe tužitelja protiv prvospenih upravnih akata kao neosnovane. Samo protiv ovih rješenja tužitelj je mogao tražiti odgodu izvršenja u smislu člana 18. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 19/02, u daljnjem tekstu: ZUP). U konkretnom slučaju, tužitelj je tražio odlaganje izvršenja prvostepenih upravnih akata, dok je protiv konačnih upravnih akta donesenih od strane tužene pokrenuo upravne sporove. Sve predmete upravnih sporova Sud BiH je riješio i tužbe tužitelja protiv konačnih upravnih akata su odbijene. U situaciji kada je pravomoćno i konačno odlučeno po tužbama tužitelja za pokretanje upravnih sporova, i to tako što su tužbe tužitelja odbijene, suštinski je odlučeno i o odlaganju izvršenja konačnih upravnih akata, pa se u takvoj situaciji tužba tužitelja ukazuje kao neosnovana. S obzirom na navedeno sud je utvrdio da je tužiteljova tužba dopuštena i primjenom odredbi člana 37. st. 1. i 2. ZUP-a odlučio kao u dispozitivu.

3. Iz navoda apelacije proizilazi da apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i čana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

5. Budući da apelacija pokreće pitanje kršenja prava na pravično suđenje, koje je garantovano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud prvo, mora odlučiti o primjenjivosti garancija iz navedenih članova u konkretnom slučaju.

6. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuju svakome pravo na pravičan postupak kod određivanja građanskih prava i obaveza. Ovo pravo se ne odnosi na sve postupke u kojima je neka osoba strana, nego se ograničava samo na one koji se odnose na građanska prava i obaveze. Pojam građanskih prava i obaveza je autonoman i određuje se na temelju posebnih činjenica u svakom predmetu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, st. 71. i 94. i Kőnig protiv savezne Republike Njemačke, pr esuda od 28. juna 1978. godine, stav 88). Ključna stvar kod određivanja da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne je da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obaveze (vidi Evropski sud za ljudska prava, H. protiv Francuske, presuda od 24. oktobra 1989. godine, stav 47).

7. Konkretan slučaj se tiče apelantove obaveze da uplati javne prihode po osnovu carinskih propisa. Ustavni sud, shodno svojoj ustaljenoj praksi (vidi odluke Ustavnog suda broj AP-1103/04 od 17. februara 2005. godine i AP-1445/05 od 13. oktobra 2005. godine), kao i ustaljenoj praksi bivše Evropske komisije za ljudska prava (vidi odluku X protiv Francuske, aplikacija broj 9908/82, od 4 maja 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI) broj 32), zaključuje da se apelant, u postupku plaćanja obaveza koje proizilaze iz poreskog (javnog) zakonodavstva, ne može pozvati na povredu prava na pravičan postupak, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, osim ukoliko ne dođe do očigledne zloupotrebe toga prava. Kako se u konkretnom slučaju ne radi o «građanskim pravima ili obavezama», već o obavezama iz javnog prava, te kako Ustavni sud nije našao da postoje očigledne zloupotrebe tog prava, slijedi da je ovaj dio navoda apelanta ratione materiae inkompatibilan sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4109/09 („Skršopromet“ d.o.o. Visoko) | Sudska praksa | Aktio