Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1879/08 (M. B.)

Odluka donesena 13. 10. 2010.

  • Apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1879/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 10. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine u predmetu broj AP-1879/08, rješavajući apelaciju Milorada Bilbije, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 10. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milorada Bilbije podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj Gž-64/06 od 14. aprila 2008. godine i presude Suda Bosne i Hercegovine broj P-

96/05 od 31. maja 2006. godine zbog toga što je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Milorad Bilbija (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banja Luke, podnio je 20. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj Gž-64/06 od 14. aprila 2008. godine i presude Suda BiH broj P-96/05 od 31. maja 2006. godine.

2. Presudom Suda BiH broj P-96/05 od 31. maja 2006. godine koja je potvrđena presudom Suda BiH broj Gž-64/06 od 14. aprila 2008. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se poništi rješenje Obavještajno sigurnosne službe Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: OSA BiH) o prestanku radnog odnosa broj 07-1028/05 od 8. februara 2005. godine i rješenje OSA BiH broj 01-

1085 od 10. marta 2005. godine kojim je odbijena apelantova žalba podnesena protiv prvostepenog rješenja.

3. U obrazloženju rješenja Drugostepeno vijeće suda BiH je navelo da je tokom postupka utvrdilo da je prvostepeni sud pravilno utvrdio da je apelant postao zaposlenik u OSA BiH na osnovu rješenja OSA broj 01-1848/04 od 01. juna 2004. godine i to prelaskom iz ranije Obavještajno-bezbjedonosne službe Republike Srpske te da će se njegov konačni status i zasnivanje radnog odnosa u OSA BiH rješiti nakon procesa provjere, kako je to predviđeno članom 101. Zakona o OSA BiH. Sud je dalje utvrdio da je rješenjem OSA BiH od 08.02.2005 godine apelantu prestao radni odnos na osnovu Odluke Visokog predstavnika broj 317/04 od 16. decembra 2004. godine, kojom je tužitelj smijenjen sa funkcije zamjenika načelnika Operativne uprave u centrali Banja Luka. Prvostepeno rješenje OSA broj 07-1028/05 od 8. februara 2005. godine je potvrđeno drugostepenim rješenjem OSA BiH broj 01-

1085 od 10. marta 2005. godine kojim je odbijena žalba koje je apelant podnio protiv prvostepenog rješenja.

4. Drugostepeno vijeće Suda BiH je dalje navelo da je odluka Visokog predstavnika obavezujuća za sve organe u Bosni i Hercegovini, shodno Aneksu 10 Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora koji u Okviru opšteg okvirnog sporazuma za mir spada u međunarodno pravnu obavezu države Bosne i Hercegovine. Sud BiH je dalje naveo da međunarodni standardi nisu zagarantovani samo Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), nego su ovlaštenja Visokog predstavnika zasnovana u članu 2. tačka d) Aneksa 10 Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora koji mu omogućavaju da odredi način koji je potreban da razriješi bilo koje poteškoće koje proizilaze u vezi sa civilnom implemetacijom. Obzirom da je Visoki predstavnik konačni organ za tumačenje ovog sporazuma o implementaciji mirovnog rješenja, to ni sud nije mogao ispitati osnovanost Odluke Visokog predstavnika. Kako opći principi međunarodnog prava čine dio integralnog zakonodavstva BIH i kao takvi imaju prevagu u odnosu na domaće zakonodavstvo, Drugostepeno vijeće Suda BiH navodi da je ocjena prvostepenog suda da su oba rješenja OSA BiH zakonita i pravilna, a zahtjev za njihovo poništenje neosnovan.

5. Apelant smatra da su osporenim odlukama povrijeđena njegova prava iz člana II/3. e) i i) Ustava Bosne i Hercegovine, te čl. 6., 7., 11. i 13. Europske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tač. 9. i 10. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 10. apelacija je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom;»

7. U konkretnom slučaju, apelant povredu prava garantovanih Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom vidi u pogrešnoj primjeniOdluke Visokog predstavnika za BiH od strane redovnih sudova, koji su utvrdili da su zakonita rješenja OSA BiH o prestanku radnog odnosa apelantu, koja su donesena na temelju navedene Odluke Visokog predstavnika za BiH.

8. Umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu dopustivosti predmetnih apelacionih navoda, Ustavni sud se poziva na obrazloženje i razloge navedene u Odluci Ustavnog suda broj AP-

680/07 od 13. maja 2009. godine (dostupna i na www.ustavnisud.ba ). Naime, Ustavni sud je u navedenoj odluci, s obzirom da su osporene odluke donesene isključivo na temelju odluke Visokog predstavnika, u odnosu na koje je Europski sud zaključio da Bosna i Hercegovina nema odgovornost, zaključio da je apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Isti stav je Ustavni sud zauzeo i u ostalim sličnim odlukama (vidi AP-3879/08 od 15. aprila 2009. godine, AP-

1276/07 od 10. juna 2009. godine, AP-1424/07 od 16. jula 2009. godine, AP-3692/08 od 17. septembra 2009. godine, AP-1002/09 od 14. oktobra 2009. godine dostupne na www.ustavnisud.ba).

9. Ustavni sud smatra da se razlozi koji su navedeni u Odluci broj AP-680/07 od 13. maja 2009. godine u cijelosti odnose i na predmetni slučaj , pa zbog istih razloga, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae, odnosno ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1879/08 (M. B.) | Sudska praksa | Aktio