Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2043/08 (B. S.)
Odluka donesena 13. 10. 2010.
- Apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2043/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 10. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine u predmetu broj AP 2043/08, rješavajući apelaciju B. S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 10. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija B. S. podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-06-000 097 od 16. aprila 2008. godine, zbog toga što je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. B. S. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Kozarske Dubice, koga zastupa Predrag Radulović, advokat iz Banje Luke, podnio je 5. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-06-000 097 od 16. aprila 2008. godine.
2. Iz dokumentacije iz spisa predmeta proizilazi da je Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tuženi) donijelo rješenje 05/2-120-868 od 4. decembra 2002. godine, kojim je apelantu utvrđen status neraspoređenog radnika, zbog interesa službe, počev od 2. decembra 2002. godine do okončanja postupka po reviziji odluke Komesara IPTF-a ( o oduzimanju privremenog ovlaštenja za vršenje policijskih dužnosti od 5. novembra 2002. godine. Aktom Komesara IPTF-a od 20. decembra 2002. godine potvrđena je ranije donesena odluka od 5. novembra 2002. godine.
3. Rješenjem tuženog broj 05/2-126-75 od 29. januara 2003. godine, potvrđenog rješenjem tuženog isti broj od 18. marta 2003. godine, utvrđeno je da apelantu prestaje radni odnos kod tuženog sa danom konačnosti tog rješenja, a zbog neizdavanja certifikata za vršenje policijske dužnosti od strane Komesara IPTF-a.
4. Presudom Osnovnog suda u Kozarskoj Dubici broj Rs-9/03-P od 24. juna 2003. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Ž- 409/03 od 20. oktobra 2005. godine, odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni za poništenje rješenja tuženog od 29. januara i 13. marta 2003. godine i vraćanja na rad, dok je odbačen kao nedopušten apelantov zahtjev za poništenje rješenja tuženog od 4. decembra 2002. godine
5. Apelant je izjavio reviziju protiv presude Okružnog suda broj Ž-409/03 od 20. oktobra 2005. godine, koju je Vrhovni sud odbio presudom broj 118-0-Rev-06-000 097 od 16. aprila 2008. godine.
6. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom Vrhovnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
10. apelacija je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom;
8. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-06-000 097 od 16. aprila 2008. godine, koja je donesena na osnovu akata Komesara IPTF-a od 5. novembra i od 20. decembra 2002. godine, donesenih u okviru mandata Misije Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini, te smatra da su mu tom odlukom povrijeđena ustavna prava i prava iz drugih međunarodnih instrumenata o ljudskim pravima. U vezi sa tim, Ustavni sud sud podsjeća da je je u predmetu AP-496/09 odlučivao o istom pravnom pitanju i donio odluku kojom je apelaciju podnesenu protiv odluka redovnih sudova donesenih na temelju akta komesara IPTF-a odbacio kao ratione personae inkopaktibilnu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, zaključivši da Bosna i Hercegovina nema odgovornost za odluku komesara IPTF-a, koju je donio u procesu certifikacije u skladu sa svojim ovlaštenjima iz Sporazuma, koji je 9. decembra 1998. godine potpisan između legalnih predstavnika Republike Srpske i predstavnika Misije Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini.
9. Razlozi navedeni u odluci AP-496/09 od 11. februara 2010. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba ) u cjelosti se odnose i na ovu odluku, pa zbog istih razloga Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija ratione personae inkopaktibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović