Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2127/08 („Auto“ d.o.o. Tuzla)
Odluka donesena 13. 10. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2127/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 10. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine u predmetu broj AP 2127/08, rješavajući apelaciju „Auto“ d.o.o. Tuzla, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Auto“ d.o.o. Tuzla podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Pž-08-
000088 od 22. aprila 2008. godine i rješenja Općinskog suda u Tuzli broj Ps. 1289/04 od 6. februara 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. „Auto“ d.o.o. Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant), iz Tuzle, zastupan po zakonskom zastupniku direktoru Muharemu Begiću, podnio je 14. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Pž-08-000088 od 22. aprila 2008. godine i rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Ps. 1289/04 od 6. februara 2008. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj Ps. 1289/04 od 6. februara 2008. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 003-0-Pž-08-000088 od 22. aprila 2008. godine, odlučeno je da se smatra povučenom apelantova tužba podnesena protiv tuženog „Sarajevo osiguranje“ d.d. Sarajevo, radi naplate duga, vsp. 4.035,00 KM,. U obrazloženju prvostepenog rješenja je navedeno da uredno pozvani apelant, odnosno njegov zakonski zastupnik, nije došao na pripremno ročište zakazano za 4. februar 2008. godine, pa je sud u skladu sa odredbom člana 84. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) odlučio kao u dispozitivu prvostepenog rješenja, a što je potvrdio i Kantonalni sud svojim drugostepenim rješenjem, odbivši apelantovu žalbu kao neosnovanu.
3. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo pristupa sudu, obuhvaćeno pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. U konkretnom slučaju, nadležni sudovi nisu raspravljali o osnovanosti apelantovog tužbenog zahtjeva, već je postupak po njegovoj tužbi obustavljen iz formalnih razloga, s obzirom da apelant, odnosno njegov zakonski zastupnik, nije ispoštovao proceduru predviđenu Zakonom o parničnom postupku. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao pristupiti zakazanom ročištu, odnosno blagovremeno pravdati izostanak ili obezbijediti adekvatnu zamjenu sa valjanom punomoći. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da apelant nije efektivno iscrpio pravne lijekove kako bi došao do konačne odluke, te s obzirom da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović