Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-821/08 (A. P.)

Odluka donesena 13. 10. 2010.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Stanarsko pravo
  • Povrat stana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-821/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 10. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP 821/08, rješavajući apelaciju Annemarie Pantner, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Annemarie Pantner podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-

1629/04 od 21. novembra 2007. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj P-1566/03 od 11. juna 2004. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Annemarie Pantner (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Zajednička advokatska kancelarija Amira Salihagića i Armina Mušije, advokata iz Sarajeva, podnijela je 15. marta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-1629/04 od 21. novembra 2007. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-1566/03 od 11. juna 2004. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj P-1566/03 od 11. juna 2004. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj Gž-1629/04 od 21. novembra 2007. godine, odbijen je u cijelosti apelanticin tužbeni zahtjev protiv Općine Stari Grad (u daljnjem tekstu: tužena) za utvrđenje da je stekla svojstvo nosioca stanarskog prava prije 6. decembra 2000. godine na stanu-garsonijeri koji se nalazi u Sarajevu, u ulici Prvomajska broj 2, ranije Prvomajska broj 32. Stavom dva izreke presude primljeno je na znanje povlačenje tužbe u dijelu zahtjeva koji se odnosi na stjecanje prava na kupovinu predmetnog stana, u skladu sa odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Prvostepeni sud je istakao da iz apelanticinih tužbenih navoda proizlazi da je Skupština općine Centar 1964. godine predmetni stan dodijelila njenoj baki Mariji Jukić, te ga je ona zajedno sa bakom, a kasnije sa majkom, koristila do bakine smrti. Dalje je navedeno da se apelantica nakon bakine smrti obratila tuženom zahtjevom za prijenos stanarskog prava, ali nije sklopila ugovor sa Stambenim preduzećem Sarajevo (prednik Sarajevostana d.d. Sarajevo; u daljnjem tekstu: Sarajevostan), već je samo na Ugovoru o korištenju stana koji je njena baka već imala zaključen sa Sarajevostanom prekriženo bakino ime i upisano njeno ime – Vesna Jesenik. Također je navedeno da je nakon toga neprekidno koristila stan do izbijanja ratnih dejstava, te je, s obzirom na to da je stan u toku rata bio proglašen napuštenim, podnijela zahtjev za povrat stana i uvedena je u posjed stana 27. maja 2003. godine, te se i danas nalazi u stanu. Apelantica je, također, navela da je prilikom sklapanja braka preuzela suprugovo prezime Pantner, te promijenila ime uzevši svoje krsno ime Annemarie.

3. Općinski sud je na osnovu provedenih dokaza utvrdio da apelantica nema pravni interes, u skladu sa članom 54. stav 2. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), da Općinski sud donese odluku o zahtjevu tužbe jer je uvidom u kopiju Ugovora o korištenju stana broj 03-7028/66 od 5. marta 1967. godine, zaključen između apelantice i Sarajevostana, te činjenicu da je u ugovoru navedeno da je zaključen po osnovu izvoda iz matične knjige umrlih za Mariju Jurić i odluku Skupštine općine Centar, utvrdio da apelantica posjeduje ugovor koji su uredno potpisale obje strane, po osnovu kojeg je i ostvarila povrat stana u svojstvu nosioca stanarskog prava. Također, Općinski sud je istakao da je činjenica da je ugovor križan apelantici eventualno davala mogućnosti za podnošenje tužbe radi utvrđenja postojanja istinitosti same isprave, a što nije bilo predmet ovog spora.

4. U obrazloženju drugostepene presude, između ostalog, navodi se da je prvostepeni sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo, te da je za svoju presudu dao valjane i jasne razloge, koje kao pravilne u cijelosti prihvata i drugostepeni sud. Naime, drugostepeni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno postupio kad je odbio apelanticin tužbeni zahtjev jer je utvrdio da apelantica nema pravni interes za utvrđivanje postojanja traženog prava. Kantonalni sud je istakao da je postojanje pravnog interesa za traženje pravne zaštite opća procesna pretpostavka za svaki zahtjev stranke da se sud u njenoj pravnoj stvari angažira, a za razliku od drugih vrsta tužbi gdje se pravni interes pretpostavlja, kod tužbe za utvrđenje se izričito zahtijeva, odredbom člana 54. stav 1. ZPP, jer se ovom vrstom tužbe zahtijeva samo utvrđenje postojanja nekog prava ili pravnog odnosa koji u stvarnosti već postoji. Kantonalni sud smatra da su neosnovani apelanticini žalbeni navodi o pravu na utvrđivanje prava nosioca stanarskog prava prema članu 30. Zakona o stambenim odnosima jer stan koristi na temelju Ugovora o korištenju stana od 5. marta 1967. godine, zaključenog sa Sarajevostanom, što znači da je već stekla svojstvo nosioca stanarskog prava na spornom stanu. Osim toga, Kantonalni sud je konstatirao da je pravo koje je apelantica stekla po navedenom ugovoru bilo valjan pravni osnov da joj pruži potpunu pravnu zaštitu u postupku povrata u posjed stana, koji se vodio pred nadležnim organom uprave, pa je shodno tome naveo da apelantica nije dokazala postojanje pravnog interesa za vođenje konkretnog postupka, odnosno da bi presudom mogla doći do određene pravne koristi – otkupa stana.

5. Apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu prava na pravično suđenje apelantica vidi u postupanju redovnih sudova, kojim je dovedena u pravno nesiguran položaj, jer su potpuno proizvoljno našli nedostatak njenog pravnog interesa i time prekršili njena prava zaštićena Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na to da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-

Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

8. U vezi sa apelanticinim navodima o povredi prava na pravično suđenje, koja se ogleda u proizvoljnom postupanju Kantonalnog i Općinskog suda, te o povredi prava na imovinu, Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).

9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su Kantonalni i Općinski sud dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud, također, ukazuje na to da apelantica u apelaciji ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njenu tvrdnju da su na bilo koji način prekršeni pravo na pravično suđenje ili pravo na imovinu, osim što je nezadovoljna ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa apelanticinim navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ničega što ukazuje na to da apelantica ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije, a koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-821/08 (A. P.) | Sudska praksa | Aktio