Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1181/08 (H. H.)
Odluka donesena 13. 10. 2010.
- Nema povrede
- Član 2. EK i član II/3.a) Ustava BiH (Pravo na život)
- Član 2. Protokola 4 uz EK i član II/3.m) Ustava BiH (Sloboda kretanja)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Upravni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Upravni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1181/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 10. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP 1181/08, rješavajući apelaciju Hakije Hadžihafizovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hakije Hadžihafizovića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-U-
07-000 641 od 27. februara 2008. godine, Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove Banja Luka broj 03-952-
658/2005 od 29. maja 2006. godine i Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove Banja Luka - Područna jedinica Gradiška, broj 18-952-1755/06 od 26. septembra 2005. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Hakija Hadžihafizović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, kojeg zastupa Draginja Selak, advokat iz Gradiške, podnio je 18. aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-U-07-000 641 od 27. februara 2008. godine, Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove Banja Luka (u daljnjem tekstu: Republička uprava) broj 03-
952-658/2005 godine i Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove Banja Luka - Područna jedinica Gradiška (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ), broj 18-952-1755/06 od 26. septembra 2005. godine.
2. Nazira Hadžihafizović je podnijela prvostepenom organu 21. septembra 2005. godine zahtjev za uspostavu katastarskog stanja na zemljištu označenom kao k.č. broj 1234/1 upisan u p.l. broj 2271 k.o. Gradiška (u daljnjem tekstu: predmetna parcela) prije 29. maja 2001. godine, navodeći da je tog datuma nezakonitim postupanjem apelanta i geometra Vladimira Lejića izvršeno «isplanjenje objekta», tj. kuće koja je u njenom vlasništvu. Također je navela da je prijavu o promjeni na zemljištu podnio apelant kao neovlašteno lice, protiv kojeg je podnesena krivična prijava.
3. Prvostepeni organ je Rješenjem broj 18-952-1755/05 od 26. septembra 2005. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Republičke uprave broj 03-952-658/2005 od 29. maja 2006. godine, poništio promjenu u katastarskom operatu po spisku promjena broj 101/2001 na k.č. broj 1234/1 k.o. Gradiška, te je uspostavljeno ranije stanje u katastarskom operatu u odnosu na predmetnu parcelu.
4. U obrazloženju rješenja prvostepeni organ je istakao da je promjena po prijavnom listu od 29. maja 2001. godine izvršena protivno odredbi člana 5. Pravilnika za održavanje katastra zemljišta («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 36/00; u daljnjem tekstu: Pravilnik) jer predmetni zahtjev za upis promjene u katastarskom operatu (promjena nastala uklanjanjem objekta) nije podnio posjednik objekta. Također je prvostepeni organ naveo da prijavni list na osnovu kojeg je izvršena promjena nisu ovjerila ovlaštena lica, kao i da rješenje u kojem se konstatuje novo stanje u posjedovnom listu broj 2271 k.o. Gradiška nije dostavljeno Naziri Hdžihafizović, koja je upisana kao posjednik zemljišta na kojem je izvršena promjena u katastarskom operatu.
5. U obrazloženju rješenja Republička uprava je navela da je prvostepeni organ potpuno i pravilno utvrdio sve relevantne činjenice, te pravilno primijenio zakon kada je svojim rješenjem poništio promjenu izvršenu u katastarskom operatu po spisku promjena i kada je uspostavljeno ranije katastarsko stanje na predmetnoj parceli, te je za svoju odluku dao potpune i jasne razloge.
6. Protiv Rješenja Republičke uprave broj 03-952-658/2005 od 29. maja 2006. godine apelant je pokrenuo upravni spor. Odlučujući o tužbi, Okružni sud je Presudom broj 011-0-U-07-000 641 od 27. februara 2008. godine tužbu odbio kao neosnovanu.
7. U obrazloženju presude Okružni sud je istakao da je prvostepeni organ pravilno utvrdio nedostatke i propuste u katastarskom operatu nastale po prijavnom listu od 29. maja 2001. godine na predmetnoj parceli, jer je ta promjena «isplanjenje objekta» izvršena po apelantovom zahtjevu koji nije bio ovlašten za njegovo podnošenje niti je na predmetnoj parceli bio upisan kao posjednik. Također je pravilno utvrđeno da prijavni list od 29. maja 2001. godine, koji je dostavljen kao dokaz o spornoj promjeni, nije ovjerilo ovlašteno lice, a što je obaveza koja je propisana odredbom člana 74. stav 5. Pravilnika, te su ispunjeni uvjeti da se ta promjena u katastarskom operatu poništi i da se uspostavi ranije stanje na predmetnoj parceli.
8. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđeni pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, te pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant smatra da su mu navedena prava povrijeđena jer su redovni sud i organi uprave pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno pravo. Apelant je istakao da je ovlašteni geometar izašao na lice mjesta i utvrdio da je stanje na licu mjesta promijenjeno i to evidentirao na prijavnom listu, a prvostepeni organ je dužan da po službenoj dužnosti vodi računa o promjenama na licu mjesta, pa ako utvrdi da je došlo do promjene, tu promjenu unosi u katastarski operat. Apelant je, također, naveo da je suvlasnik na predmetnoj parceli, pa je imao pravo da bilo kakvu promjenu prijavi katastru, što je i učinio, te ne stoje navodi iz presude da nije bio ovlašten da podnese zahtjev za promjenu jer je suvlasnik a koje pravo je jače od posjeda po katastru.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na to da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-
Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
11. U vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na imovinu, koji se odnose isključivo na način na koji su redovni sud i organi uprave utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da su redovni sud i organi uprave u obrazloženjima osporenih odluka dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, te da se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu proizvoljna ili neprihvatljiva samo po sebi, odnosno da je miješanje u apelantovo pravo na imovinu bilo proizvoljno. Imajući u vidu navedeno, a naročito stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ničega što ukazuje na to da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje prava na imovinu iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije, a koje bi trebalo meritorno razmotriti. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.
12. Apelant se, također, žali da su mu osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, te pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud smatra da se apelant paušalno pozvao na ova prava, odnosno ničim nije obrazložio u čemu se sastoje povrede navedenih prava, niti se o ovim pravima odlučivalo u predmetnom postupku. Dakle, s obzirom na to da u apelaciji manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća, Ustavni sud zaključuje da su i ovi apelantovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović