Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1681/08 (''Antonio-Benz'' d.o.o.)
Odluka donesena 13. 10. 2010.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prekršajni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Dokazni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 35
- Odluka o kvalitetu tečnih naftnih goriva · čl. 11
- Ispravka odluke o kvalitetu tečnih naftnih goriva · čl. 11
- Odluka o izmjenama i dopunama odluke o kvalitetu tečnih naftnih goriva · čl. 11
- Odluka o izmjenama odluke o kvalitetu tečnih naftnih goriva · čl. 11
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-1681/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 10. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP 1681/08, rješavajući apelaciju «Antonio-Benza» d.o.o., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Antonio-Benza» d.o.o. podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda Mostar broj 007-0-Pžp-
08-000 041 od 1. aprila 2008. godine i Rješenja Općinskog suda Konjic broj A 056-Pr-07-001196 od 12. decembra 2007. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. «Antonio-Benz» d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prozora-Rame, kojeg zastupa Zlatko Milović, advokat iz Prozora, podnio je 9. augusta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 007-0-Pžp-08-000 041 od 1. aprila 2008. godine i Rješenja Općinskog suda Konjic (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj A 056-Pr-07-001196 od 12. decembra 2007. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj A 056-Pr-07-001196 od 12. decembra 2007. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 007-0-Pžp-08-000 041 od 1. aprila 2008. godine, apelant, kao pravno lice, i Antonijo Sičaj, kao odgovorno lice u pravnom licu, proglašeni su krivim što su 1. decembra 2006. godine stavili u promet tečno dizel gorivo koje prema izvršenoj analizi ne odgovara standardima BAS EN 590-2002 po usklađenosti nivoa sumpora u njemu, čime su počinili prekršaj iz člana 11. Odluke o kvalitetu tečnih naftnih goriva («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 27/02, 32/02, 28/04 i 16/05). Ovaj prekršaj je u odnosu na apelanta «Antonio-Benz» d.o.o. kažnjiv po članu 35. stav 1. u vezi sa članom 22. stav 1. Odluke o kvalitetu tečnih naftnih goriva, dok je u odnosu na Antonija Sičaja, kao odgovorno lice u pravnom licu, kažnjiv po članu 35. stav 3. iste Odluke. Općinski sud je na osnovu istih zakonskih odredbi a primjenom člana od 79. do 81. Zakona o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» broj 31/06; u daljnjem tekstu: Zakon o prekršajima) apelanta «Antonio-Benz» d.o.o. kaznio novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 KM, a Antonija Sičaja u iznosu od 5.000,00 KM, uz obavezu plaćanja troškova prekršajnog postupka.
3. Općinski sud je obrazložio da iz pismene dokumentacije u spisu, prije svega, izvještaja i priloga izvještaju o ispitivanju broj 22-0365/07 «Herkon» d.o.o. Mostar, izvršenom 1. decembra 2006. godine, jasno proizlazi da kvalitet tečnog dizel goriva nije u skladu sa zahtjevima kvaliteta specificiranim u standardu BAS EN 590-2002, u odnosu na nivo sumpora koji je bio tri puta veći od dozvoljenog. Naknadno je na apelantov zahtjev zatraženo da se provede i naknadna analiza zbog tvrdnje da se u crijevu za istakanje goriva uvijek zadrži izvjesna količina goriva, kao i da se prilikom analize uzela u obzir mala količina goriva, gdje se mora posebno uzeti u obzir da prilikom istakanja može doći do onečišćenja, te je ponovnim uzimanjem uzorka od 22. januara 2007. godine broj 22-
0648/07 utvrđeno da je isporučeno gorivo ispravne i tačno određene kvalitete, te da nivo sumpora u njemu zadovoljava propisane standarde. Sud je poklonio vjeru prvom uzimanju uzorka, tim prije što je u toku postupka nesporno utvrđeno da se kao relevantni mogu prihvatiti uzorci uzeti prvom analizom s obzirom na to da oni i jesu predmetom prekršajnog postupka, pogotovo uzimajući u obzir činjenicu da su uzorci uzeti drugom analizom, uzeti znatno kasnije, odnosno 42 dana između uzimanja prvog i drugog uzorka, te da oni i nisu predmetom prekršajnog postupka. Općinski sud je, također, odbio apelantov prijedlog kao okrivljenog pravnog lica da se sasluša Mirko Baković kao osoba koja je izdala oba uvjerenja o kvalitetu predmetnog goriva jer je na osnovu njih vidljivo da se radi o kontroli kvalitete goriva u različitom vremenskom periodu, što naravno dovodi do zaključka da je i sam kvalitet goriva uzetog na analizu sasvim različit. Dalje je sud obrazložio da je prihvatio izvještaj i prilog izvještaju o ispitivanju broj 22-0365/07 od 1. decembra 2006. godine, kojim je jasno i nesporno stoji da kvalitet tečnog dizel goriva nije u skladu sa zahtjevima kvaliteta specificiranim u standardu BAS EN 590-2002, odnosno da količina sumpora ne odgovara zahtjevu kvaliteta, te da se ne može za navedeno gorivo izdati uvjerenje o pravilnosti. Sud je poklonio vjeru pismenoj dokumentaciji u spisu navodeći da ona ničim nije dovedena u sumnju, ne uzimajući u obzir naknadno provedenu analizu tečnog dizel goriva.
4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 007-0-Pžp-08-000 041 od 1. aprila 2008. godine ukazano je na to da je prvostepeni sud utvrdio nespornim da je 1. decembra 2006. godine izvršena kontrola tečnog dizel goriva kojom je utvrđeno da je količina prisutnog sumpora znatno veća od dozvoljene granice, ta da nije prihvatio drugu analizu koju je zatražio apelant jer ponovno uzeti uzorak koji ispunjava uvjete kvaliteta goriva nije bio predmetom prekršajnog postupka, nego isključivo uzorak koji je uzet tokom prve analize. Shodno navedenom, Kantonalni sud je i zaključio da je prvostepeni sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da su apelanti učinili prekršaj koji im je stavljen na teret.
5. Apelanti smatraju da su redovni sudovi u predmetnom postupku povrijedili njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) jer nije udovoljeno njihovom prijedlogu da se kao dokaz u razmatranje uzmu rezultati druge analize izvršene 22. januara 2007. godine, koja je provedena naknadno, odnosno 42 dana nakon prvog uzorkovanja, a kojom je utvrđeno da je isporučeno gorivo ispravne i tačno određene kvalitete, u odnosu na omjer sumpora u gorivu. Apelanti, također, ponavljaju navode koje su isticali u postupcima koji su okončani osporenim presudama navodeći u tom smislu da su osporene presude rezultat nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-
Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
8. Ustavni sud najprije ističe da se u konkretnom slučaju radi o prekršajnom postupku, te da se s tim u vezi postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno pitanje da li se radi o «krivičnoj» optužbi protiv apelanta u smislu člana 6. Evropske konvencije. Ocjena da li je neka optužba «krivična» u smislu značenja iz člana 6. Evropske konvencije daje se na osnovu kriterija: klasificiranje prema zakonodavstvu, priroda prekršaja i priroda i strogost kazne i ovi kriteriji ne moraju biti kumulativno ispunjeni. Priroda prekršaja uključuje dva potkriterija: obim prekršene norme i svrhu kazne, koji moraju biti kumulativno ispunjeni da bi se radilo o «krivičnoj optužbi». Polazeći od do sada usvojene prakse, kao i navedenih kriterija, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju, s obzirom na obim prekršene norme i svrhu sankcije, radi o «krivičnoj optužbi», odnosno da je u konkretnom slučaju član 6. Evropske konvencije primjenjiv (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2255/05 od 16. januara 2007. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 38/07, tačke 21. i 22).
9. Apelanti smatraju da nisu imali pravično suđenje zbog toga što, prema njihovom mišljenju, redovni sudovi nisu kao relevantne uzeli u obzir rezultate druge analize koja je provedena naknadno, odnosno 42 dana nakon prvog uzorkovanja, te da su stoga pogrešno utvrdili činjenično stanje. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).
10. Ustavni sud je utvrdio da iz dokumentacije koja je predočena Ustavnom sudu proizlazi da je u prvostepenom postupku proveden postupak u kojem su apelanti iznijeli svoju odbranu, te da je sud izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju u spisu. Dalje, Ustavni sud zapaža da su svi dokazi izvedeni na glavnom pretresu, te da je prvostepeni sud svoju odluku o apelantovoj prekršajnoj odgovornosti zasnovao na materijalnim dokazima, prije svega na izvještaju o rezultatima analize koju je uradio «Herkon» d.o.o. Mostar, izvršene 1. decembra 2006. godine, gdje jasno i nesporno proizlazi da kvalitet tečnog dizel goriva nije u skladu sa zahtjevima kvaliteta specificiranim u standardu BAS EN 590-2002, te da nije moguće uzeti kao mjerodavne rezultate naknadno izvršene analize, ni apelantove navode da vremenski razmak prilikom uzimanja uzoraka nije relevantan u konkretnom slučaju s obzirom na navod da se iz kace za gorivo nikada ne može istočiti cijelo gorivo, tako da bi i u gorivu naknadne analize bili prisutni povišeni tragovi sumpora. Također, zaključke prvostepenog suda je u cijelosti potvrdio i Kantonalni sud, koji je zaključio da je prvostepeni sud pravilno odlučio kada nije kao dokaz prihvatio drugu analizu tečnog dizel goriva, te svoju odluku zasnovao na prvom uzimanju uzorka i izvještaju «Herkon» d.o.o. Mostar od 1. decembra 2006. godine. Obrazloženje koje su u tom pogledu dali redovni sudovi Ustavni sud ne smatra proizvoljnim niti smatra da je na taj način došlo do kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava na apelantovu štetu.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije «žrtva» kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović