Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2660/08 (K. Z.)
Odluka donesena 13. 10. 2010.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Građanski postupak
- Kamata
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2660/08
Apelacija
Odluka o meritumu
13. 10. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2660/08, rješavajući apelaciju Kemala Zulejhića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Kemala Zulejhića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 006917 09 Gž od 17. februara 2010. godine.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati Kemalu Zulejhiću iznos od 1.200 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i u «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Kemal Zulejhić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Safeta Alijagić, advokat iz Bihaća, podnio je 2. septembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku isplate ugovorene kamate po osnovu ugovora o zajmu.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 4. septembra 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Općinski sud i Kantonalni sud su dostavili odgovore 25. septembra 2008. godine. Kantonalni sud je 19. januara 2009. godine dostavio i informaciju da je postupak povodom žalbe tuženog pred tim sudom okončan Rješenjem broj GŽ-649/04 od 18. decembra 2008. godine. Općinski sud je 6. septembra 2010. godine dostavio informaciju da je ponovljeni postupak u navedenom predmetu pravosnažno okončan Presudom Kantonalnog suda broj 17 0 P 006917 09 Gž od 17. februara 2010. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Općinskog suda i Kantonalnog suda dostavljeni su apelantu 24. novembra 2008. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je 11. januara 2002. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv Hazima Saračevića (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate ugovorenih kamata po osnovu ugovora o zajmu od 30.000 KM, koji je apelant zaključio sa tuženim 15. oktobra 1997. godine. Općinski sud je zakazao pet ročišta od kojih je jedno ročište odgođeno na zahtjev apelantovog punomoćnika zbog korištenja godišnjeg odmora. Općinski sud je 2. aprila 2004. godine donio Presudu broj P-45/02 kojom je tuženi obavezan da apelantu isplati iznos kamate pobliže naveden u presudi.
7. Protiv navedene presude tuženi je izjavio žalbu Kantonalnom sudu. Kantonalni sud je donio Rješenje broj Gž--649/04 od 18. decembra 2008. godine, kojim je žalbu uvažio, ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno rješavanje. U obrazloženju je navedeno da je prvostepeni sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer je odbio prijedlog tuženog da se na glavnu raspravu pozove vještak ekonomske struke na čijem je nalazu presuda zasnovana.
8. U ponovljenom postupku Općinski sud je donio Presudu broj 17 0 P 006917 09 P od 16. oktobra 2009. godine. Navedenom presudom Općinski sud je obavezao tuženog da apelantu isplati iznos od 3.655,75 KM po osnovu ugovorene kamate iz ugovora o zajmu sa zateznom kamatom od 11. januara 2002. godine do isplate i da apelantu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.692 KM. Navedenom presudom je odbijen apelantov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu preko dosuđenog.
9. Protiv navedene presude i apelant i tuženi su izjavili žalbe Kantonalnom sudu. Kantonalni sud je Presudom broj 17 0 P 006917 09 Gž od 17. februara 2010. godine žalbu tuženog odbio i u usvajajućem dijelu potvrdio prvostepenu presudu, a apelantovu žalbu je, u odnosu na odbijajući dio presude, odbacio kao neosnovanu.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja konačne odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je postupak pred prvostepenim sudom trajao duže od dvije godine, te da je on samo tražio odgađanje prvog ročišta za svega 10 dana i to zbog opravdanih razloga. Osim toga, u vrijeme podnošenja apelacije apelant je naveo da i postupak pred Kantonalnim sudom povodom žalbe tuženog traje neopravdano dugo jer ni nakon četiri godine od dana kada je tuženi izjavio žalbu nije donesena odluka. Apelant navodi da će se Kantonalni sud: «[…] vjerovatno pozvati na veliki broj predmeta u radu», što, prema njegovom mišljenju, ne predstavlja opravdan razlog za ovako dugo trajanje postupka. Apelant traži da mu Ustavni sud dodijeli novčanu kompenzaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
11. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je apelacija neosnovana budući da taj sud predmete rješava hronološki, prema vremenu prijema, te da, s obzirom na to da je tužba u konkretnom predmetu podnesena 2002. godine, predmet još uvijek nije došao na red. Osim toga, u odgovoru dostavljenom 19. januara 2009. godine Kantonalni sud je obavijestio Ustavni sud da je postupak povodom žalbe tuženog u ovom predmetu okončan i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.
12. Općinski sud je u odgovoru naveo da je apelacija neosnovana, zatim da je taj sud donio odluku u razumnom roku, te da je apelant utjecao na dužinu trajanja postupka jer je tražio odgađanje prvog ročišta.
V.Relevantni propisi
13. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
16. Dalje, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da je u vrijeme podnošenja apelacije predmetni postupak bio u toku, te da je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 17 0 P 006917 09 Gž od 17. februara 2010. godine. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i
3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. VII.Meritum
18. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
19. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
a) Relevantni principi
21. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
22. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997- IV).
b) Period koji se uzima u obzir
23. Predmetni postupak započeo je 11. januara 2002. godine kada je apelant podnio tužbu Općinskom sudu, a okončan je presudom Kantonalnog suda od 17. februara 2010. godine. Dakle, od podnošenja tužbe pa do donošenja ove odluke Ustavnog suda proteklo je osam godina i jedan mjesec, što je period koji će Ustavni sud ispitati u konkretnom slučaju.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
24. U predmetnom postupku trebalo je riješiti pitanje da li je apelant imao zaključen ugovor o zajmu sa tuženim i koliki je iznos ugovorene kamate koji pripada apelantu. Dakle, predmetni spor se ne može okarakterizirati kao naročito složen.
25. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da je postupak pred prvostepenim sudom okončan relativno brzo, ali da je Kantonalnom sudu u žalbenom postupku trebalo više od četiri godine da donese rješenje kojim je presudu Općinskog suda poništio i predmet vratio tom sudu zbog utvrđenih procesnih grešaka. Ustavni sud primjećuje da, iako je ponovljeni postupak okončan 17. februara 2010. godine, dakle za godinu i dva mjeseca, taj relativno kratak period koji je bio potreban za donošenje konačne odluke ne može umanjiti odgovornost nadležnih sudova s obzirom na to da ni Kantonalni sud ni Općinski sud nisu ponudili nikakve opravdane razloge za ovako dugo trajanje postupka, koji se ne može okarakterizirati kao naročito složen. Osim toga, Ustavni sud iz stanja predmeta nije mogao utvrditi apelantov eventualni doprinos ukupnoj dužini postupka, a navodi Općinskog suda o tome da je apelant doprinio dužini postupka zato što je tražio odgodu prvog ročišta su neosnovani, naročito u situaciji kad je nadležnim sudovima bilo potrebno više od osam godina za donošenje konačne odluke. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da doprinos za ukupnu dužinu postupka u konkretnom slučaju podjednako snose Općinski sud i Kantonalni sud.
26. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnosti» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
d) Kompenzacija
27. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine trajanja predmetnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
28. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti približno 150,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da je navedeni postupak trajao osam godina i jedan mjesec, apelantu se određuje naknada u visini od 1.200 KM. S obzirom na sjedište nadležnih sudova, ovaj iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Unsko-sanskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. VIII.Zaključak
29. Ustavni sud je zaključio da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je postupak u predmetu koji se tiče isplate kamate ugovorene uz zaključeni ugovor o zajmu i koji nije naročito složen trajao osam godina i jedan mjesec, a ta dužina postupka se u cijelosti može staviti na teret nadležnom Općinskom sudu i Kantonalnom sudu koji nisu pružili nikakve razloge za ovako dugo trajanje postupka.
30. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović