Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1106/08 (D. K.)

Odluka donesena 13. 10. 2010.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Povrat stana
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1106/08

Apelacija

Odluka o meritumu

13. 10. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1106/08, rješavajući apelaciju Dubravke Kapičić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Dubravke Kapičić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku Nalaže se Upravi za stambena pitanja Kantona Sarajevo da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu broj 23/5-372- 2333/99.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da u skladu s članom 76. stav

2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine isplati Dubravki Kapičić iznos od 1.650 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke Nalaže se Upravi za stambena pitanja Kantona Sarajevo i Vladi Kantona Sarajevo da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu s članom 74. stav 5.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenom glasniku Republike Srpske” i «Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine».

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Dubravka Kapičić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Vankuvera, Kanada, koju zastupa Zajednička advokatska kancelarija Edine Jahić i Tanje Hadžagić iz Sarajeva, podnijela je 11. aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja konačne odluke u razumnom roku u predmetu povrata stana koji se pod brojem 009-0-U-07-000112 vodio kod Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud). Apelantica je 29. septembra 2008. godine i 3. novembra 2009. godine dostavila dopune apelacije u kojima je obavijestila Ustavni sud da je Kantonalni sud 16. jula 2008. godine u predmetu broj 009-0-U-07-000112 donio presudu kojom je apelanticina žalba usvojena i predmet vraćen Upravi za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava), te da ponovljeni postupak pred Upravom broj 23/5-372-2333/99 još uvijek nije okončan.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Uprave i Ministarstva za stambene poslove Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) zatraženo je 13. maja 2008. godine da dostave odgovor na apelaciju. Od Uprave je 18. marta 2010. godine zatraženo da dostavi na uvid spis broj 23/5-372-2333/99.

3. Kantonalni sud i Ministarstvo su dostavili odgovore 30. maja 2008. godine, Uprava nije dostavila ni odgovor ni spis na uvid.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda i Ministarstva dostavljeni su apelantici 1. septembra 2008. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelantica je 24. juna 1999. godine podnijela Upravi zahtjev za povrat stana koji se nalazi u Sarajevu, u ulici Trg Zavnobiha 17/V.

7. Uprava je 5. septembra 2000. godine donijela Rješenje broj 23/5-372-2333/99 kojim je apelanticin zahtjev odbila. Protiv navedenog rješenja apelantica je 19. oktobra 2000. godine izjavila žalbu Ministarstvu koje je Rješenjem broj 27/02-23-3460/00 od 29. marta 2001. godine žalbu uvažilo, poništilo prvostepeno rješenje i predmet vratilo Upravi na ponovni postupak.

8. Kako Uprava nije donijela novu odluku, apelantica je zbog šutnje administracije izjavila žalbu Ministarstvu 22. maja 2002. godine. Nakon više urgencija apelanticin punomoćnik je saznao da je spis apelanticinog predmeta zagubljen. Apelantica je 6. juna 2002. godine podnijela Upravi zahtjev za rekonstrukciju spisa i tom prilikom je saznala da je 5. oktobra 2001. godine Uprava donijela rješenje kojim je odbijen njen zahtjev za povrat predmetnog stana koje apelantica nikada nije primila. Apelantica je 26. augusta 2002. godine podnijela urgenciju Ministarstvu u vezi sa rekonstrukcijom spisa i dobila informaciju da je spis pronađen. Nakon toga su provedena dva ročišta pred Upravom ali nije donesena nova odluka, već je apelantici 7. augusta 2003. godine uručena fotokopija Rješenja broj 23/5-372-2333/99 od 5. oktobra 2001. godine kojim je apelanticin zahtjev za povrat stana odbijen.

9. Apelantica je 3. septembra 2003. godine podnijela Upravi prijedlog za obnovu postupka koji je Uprava rješenjem broj 23/5-372-2333/99 od 20. oktobra 2003. godine odbila uz obrazloženje da je predmetni postupak pravosnažno okončan.

10. Protiv navedenog rješenja apelantica je izjavila žalbu Ministarstvu koje je Rješenjem broj 27/02-23-5699/03 od 20. maja 2004. godine žalbu uvažilo, poništilo prvostepeno rješenje i predmet vratilo Upravi na ponovni postupak.

11. U međuvremenu, korisnik predmetnog stana je podnio tužbu Kantonalnom sudu protiv navedenog rješenja Ministarstva. Kantonalni sud je Presudom broj U-650/04 od 12. januara 2005. godine tužbu odbio uz obrazloženje da je, prema zaključku tog suda, Ministarstvo pravilno uočilo nedostatke rješenja prvostepenog organa i da je pravilno postupilo kada je prvostepeno rješenje poništilo i predmet vratilo na ponovni postupak.

12. U ponovljenom postupku Uprava je donijela Rješenje broj 23/5-372-2333/99 od 22. maja 2006. godine kojim je odbijen apelanticin zahtjev za povrat predmetnog stana.

13. Protiv navedenog rješenja apelantica je izjavila žalbu Ministarstvu. Ministarstvo je donijelo Rješenje broj 27/02-23-5636/06 od 17. jula 2006. godine kojim je usvojilo apelanticinu žalbu, poništilo prvostepeno rješenje i predmet vratilo Upravi na ponovni postupak.

14. U ponovljenom postupku Uprava je donijela Rješenje broj 23/5-372-2333/99 od 6. novembra 2006. godine kojim je odbila apelanticin zahtjev za povrat predmetnog stana.

15. Protiv navedenog rješenja apelantica je izjavila žalbu Ministarstvu koje je Rješenjem broj 27/02-23-9125/06 od 20. decembra 2006. godine žalbu odbilo.

16. Protiv navedenog rješenja apelantica je 20. januara 2007. godine pokrenula upravni spor pred Kantonalnim sudom. Kantonalni sud je donio Presudu broj 009-0-U-07-000112 od 16. jula 2008. godine kojom je tužbu uvažio i predmet vratio Upravi na ponovni postupak. Do dana donošenja ove odluke Uprava nije okončala predmetni postupak.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

17. Apelantica smatra kako joj je zbog nedonošenja konačne odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica smatra da nadležni upravni organi «vrše namjernu opstrukciju» i da «svjesno ne okončavaju postupak» u njenom predmetu. Apelantica traži da joj Ustavni sud dodijeli novčanu kompenzaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

18. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je apelacija neosnovana budući da taj sud predmete rješava hronološki, prema vremenu prijema.

19. U odgovoru na apelaciju Ministarstvo je navelo da je apelacija neosnovana i da apelantica nije ponudila niti jedan dokaz iz kojeg bi se vidjelo da su upravni organi namjerno opstruirali rad na njenom predmetu. Ministarstvo je navelo da Ustavni sud treba uzeti u obzir i broj predmeta iz stambene oblasti jer je taj broj veći od 32.000.

V. Relevantni propisi

20. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

21. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

23. Dalje, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i

4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1. i

3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije

VII. Meritum

25. Apelantica smatra da joj je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

26. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(…)

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

27. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

a) Relevantni principi

28. Ustavni sud prije svega ističe da se prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

29. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997- IV).

b) Period koji se uzima u obzir

30. Predmetni postupak započeo je 24. juna 1999. godine kada je apelantica podnijela zahtjev za povrat predmetnog stana, a do dana donošenja ove odluke nije donesena konačna odluka. Dakle, od pokretanja postupka za povrat stana pa do donošenja ove odluke Ustavnog suda proteklo je 11 godina i tri mjeseca, pa je to relevantan period koji će Ustavni sud ispitati u konkretnom slučaju.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

31. U predmetnom postupku trebalo je riješiti pitanje da li je apelantica bila prijeratna nositeljica stanarskog prava na predmetnom stanu i da li apelantici pripada prvo na povrat predmetnog stana. Dakle, predmetni spor se ne može okarakterisati kao naročito složen.

32. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da je kod Uprave spis predmeta bio zagubljen, zatim da je predmet tri puta vraćan Upravi na ponovno rješavanje, te da ni nakon više od 11 godina predmetni postupak nije okončan. Ustavni sud primjećuje da su postupci po apelanticinim žalbama pred Ministarstvom te po tužbama pred Kantonalnim sudom okončani u kratim rokovima – postupci pred Ministarstvom za mjesec, dva i pet mjeseci, odnosno pred Kantonalnim sudom spor po tužbi korisnika predmetnog stana u roku od godinu dana, a po tužbi apelantice godinu i šest mjeseci. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da je u preostalom vremenu od skoro osam godina spor vođen pred prvostepenim organom – Upravom. S tim u vezi, Ustavni sud smatra, da iako je konkretan postupak na određenim instancama okončan u kratkom roku, to ne može biti opravdanje da ukupno postupak za povrat stana traje duže od 11 godina i da još nije okončan. Ustavni sud smatra da najveći doprinos za ovako dugo trajanje postupka snosi Uprava, pri čemu Ustavni sud posebno ima u vidu da Uprava uopće nije ponudila niti jedan razlog za ovako dugo trajanje postupka, niti je dostavila spis iz kojeg bi Ustavni sud mogao utvrditi eventualni apelanticin doprinos dužini trajanja predmetnog postupka, naročito kad se ima u vidu vrsta i priroda pravnog pitanja koje se treba riješiti i koje je od velike važnosti za apelanticu.

33. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnosti» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

d) Kompenzacija

34. Apelantica je zatražila da joj se naknadi šteta zbog dužine trajanja predmetnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

35. Prilikom odlučivanja o apelanticinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti približno 150,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da postupak povodom zahtjeva za povrat predmetnog stana još nije okončan, te da je od dana podnošenja tog zahtjeva pa do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda proteklo 11 godina i tri mjeseca, apelantici se određuje naknada u visini od 1.650 KM. Ovaj iznos apelantici je dužna da isplati Vlada Kantona Sarajevo, s obzirom na sjedište Uprave, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke

VIII. Zaključak

36. Ustavni sud je zaključio da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak u predmetu koji se tiče povrata stana i koji nije naročito složen, traje 11 godina i tri mjeseca i nije okončan ni u vrijeme odlučivanja o apelaciji, a ta dužina postupka se u cijelosti može staviti na teret nadležnoj Upravi koja nije pružila nikakve razloge za ovako dugo trajanje postupka.

37. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-1106/08 (D. K.) | Sudska praksa | Aktio