Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1157/08 (S. P.)
Odluka donesena 13. 10. 2010.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Uknjižba
- Povrat stana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1157/08
Apelacija
Odluka o meritumu
13. 10. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1157/08, rješavajući apelaciju Slavice Prole, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Slavice Prole.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 050211 04 P (stari broj P-3664/04).
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da po hitnom postupku donese odluku o žalbi na Presudu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 050211 04 P od 10. maja 2010. godine u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Slavici Prole, u skladu s članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 750,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, „Službenom glasniku Republike Srpske” i „Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine“.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Slavica Prole (u daljnjem tekstu: apelantica) je 14. aprila 2008. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 050211 04 P (stari broj P-3664/04). Apelantica je dopunila apelaciju 11. septembra 2008. godine, 17. novembra 2008. godine i 8. aprila 2009. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 8. maja 2008. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 23. maja 2008. godine, a spis 30. juna 2010. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda je 2. juna 2008. godine dostavljen apelantici.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Federalno ministarstvo odbrane (u daljnjem tekstu: tužitelj) je 18. oktobra 2004. godine podnijelo tužbu protiv Esada Jašarevića (u daljnjem tekstu: tuženi) radi poništenja ugovora o kupoprodaji stana u Sarajevu u Ulici Dajanli Ibrahim-bega broj 6/V. U tužbi je navedeno da je Odlukom Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu broj CH/98/1162 od 7. maja 2004. godine tuženoj Federaciji Bosne i Hercegovine naloženo da bez odlaganja preduzme sve potrebne radnje da apelantici omogući da se kao vlasnica predmetnog stana uknjiži u zemljišne knjige kod nadležnog suda u roku od tri mjeseca od dana prijema odluke.
7. Apelantica se 5. decembra 2005. godine obratila Općinskom sudu s izjavom o stupanju u predmetnu parnicu kao umješač na strani tužitelja.
8. Općinski sud je rješenjem od 24. aprila 2006. godine prekinuo predmetni postupak. Navedeno je da će se postupak nastaviti kada budu ispunjeni uvjeti iz člana 381. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku. U obrazloženju rješenja je navedeno da je stupanjem na snagu Zakona o odbrani BiH prestalo da postoji Federalno ministarstvo odbrane, kao i ovlaštenje pravobranilaštva Federalnog ministarstva odbrane za zastupanje.
9. Protiv navedenog rješenja apelantica je podnijela žalbu 24. maja 2006. godine. Kantonalni sud je dopisom od 23. februara 2007. godine vratio predmetni spis Općinskom sudu tražeći da se apelanticina žalba prihvati kao prijedlog za nastavak prekinutog postupka. Kantonalni sud je naveo da je 17. oktobra 2006. godine stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Federalnom pravobranilaštvu kojim se reguliše da Federalno pravobranilaštvo preuzme predmete, opremu i dr. od Sektora za pravobranilaštvo FMO.
10. Na ročištu zakazanom za 29. oktobar 2007. godine Općinski sud je apelantici dozvolio miješanje u predmetnu parnicu.
11. U predmetnom postupku do donošenja prvostepene presude Općinski sud je zakazao 13 ročišta. Od momenta stupanja u parnicu apelantica je pristupila svim zakazanim ročištima osim ročišta zakazanog za 24. april 2006. godine na koje je bila uredno pozvana. Apelantica je brojnim podnescima urgirala da se predmetni postupak okonča u što kraćem roku.
12. Općinski sud je Presudom broj 65 0 P 050211 04 P od 10. maja 2010. godine poništio ugovor o kupoprodaji predmetnog stana zaključen između tužitelja kao prodavca (čiji je zakonski slijednik Federacija BiH-Vlada Federacije BiH, Služba za zajedničke poslove organa i tijela Federacije BiH) i tuženog kao kupca, ovjerenog u Općinskom sudu 5. septembra 2000. godine.
13. Istom presudom poništava se i briše upis prava vlasništva u korist tuženog na predmetnom stanu. Naloženo je zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda, Odsjek knjige položenih ugovora, da izvrši brisanje prava vlasništva upisanog u korist tuženog na predmetnom stanu, te da se u njemu uspostavi stanje prava vlasništva prije navedenog upisa.
14. Protivtužbeni zahtjev tuženog-protivtužitelja, kojim je tražio da se utvrdi da je tuženi-protivtužitelj na zakonom propisan način od tužitelja-protivtuženog dobio na korištenje stan kao nosilac stanarskog prava, te ga otkupio i stekao nad njim pravo vlasništva uknjižbom polaganjem ugovora zk. uredu, Odsjek KPU Općinskog suda, je odbijen.
15. Istom presudom Općinski sud se proglasio apsolutno nenadležnim za postupanje po alternativno postavljenom protivtužbenom zahtjevu kojim je traženo da se obaveže tužitelj-protivtuženi da tuženom-protivtužitelju obezbijedi, dodjelom iz vlastitog stambenog fonda ili kupovinom na tržištu, stan u Sarajevu na području općine Centar, Novo Sarajevo ili Stari Grad.
16. Tuženi-protivtužitelj je obavezan da apelantici naknadi troškove postupka u iznosu od 385,50 KM, a sve u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja.
17. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženi Kantonalnom sudu u Sarajevu.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
18. Apelantica smatra da je nedonošenjem odluke u razumnom roku u predmetnom postupku došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica postavlja zahtjev za naknadu štete zbog nerazumne dužine predmetnog postupka.
b) Odgovor na apelaciju
19. U svom odgovoru Općinski sud je kao razlog za nedonošenje odluke u predmetnom slučaju naveo veliki broj predmeta u radu uređujućeg sudije, te promjenu sudije u navedenom predmetu. U dopuni izjašnjenja sud je istakao da u predmetnom slučaju nije došlo do povrede prava na pravično suđenje i prava na imovinu.
V. Relevantni propisi
20. Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 53/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
21. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
23. Apelantica se poziva na pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, to pravo sadrži pravo na „suđenje u razumnom roku“. Apelantica se žali na povredu prava na pravično suđenje zbog nerazumne dužine predmetnog postupka, pa je u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda predmetna apelacija dopustiva.
24. U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
26. Apelantica smatra da je nedonošenjem odluke u razumnom roku u predmetnom postupku prekršeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije
27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(…)
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
28. Kako bi odgovorio na pitanje da li je u konkretnom slučaju primjenjiv član 6. Evropske konvencije, Ustavni sud mora utvrditi da li je ishod predmetnog postupka bio odlučujući za utvrđivanje apelanticinih građanskih prava i obaveza. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je u predmetnom postupku apelantica dokazala svoj pravni interes da učestvuje u predmetnoj parnici kao umješač na strani tužitelja jer je njen predmet stan za koji je tužitelju naloženo, Odlukom Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu, da preduzme neophodne radnje kako bi apelantici bilo omogućeno da se kao njegova vlasnica uknjiži u zemljišnim knjigama. Stoga, kako je ishod postupka odlučujući za apelanticina građanska prava i obaveze, Ustavni sud smatra da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u odnosu na apelanticu. Kako se apelanticini navodi odnose na nerazumno dugo trajanja postupka, Ustavni sud će ispitati da li je u konkretnom slučaju došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku, kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
Relevantni principi
29. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda za ljudska prava, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Period koji se uzima u obzir
30. Ustavni sud zapaža da je apelantica 5. decembra 2005. godine podnijela zahtjev za stupanje u predmetnu parnicu kao umješač na strani tužitelja. To će biti datum od kada će Ustavni sud ispitati dužinu trajanja postupka u ovoj pravnoj stvari, s obzirom da je apelanticina odgovornost što nije tražila učešće u predmetnom postupku od njegovog pokretanja, tj. od podnošenja tužbe tužitelja 18. oktobra 2004. godine. Od navedenog datuma, pa do dana donošenja odluke Ustavnog suda, predmetni postupak traje četiri godine i 10 mjeseci a da još nije donesena meritorna odluka. Analiza dužine trajanja postupka
31. Imajući u vidu da je osnova predmetne tužbe nesporna (obavezujuća odluka Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu), Ustavni sud ovaj postupak ne smatra naročito složenim. Ustavni sud smatra da apelantica svojim postupcima nije doprinijela dužini ovog postupka. Ustavni sud je mišljenja da je ovaj predmet od izuzetnog značaja za apelanticu, s obzirom da od njegovog ishoda zavisi konstituisanje apelanticinog vlasničkog prava na predmetnom stanu, što objektivno predstavlja činjenicu koja je važna za svakoga. Iako je Općinski sud procesne radnje preduzimao u kratkim vremenskim periodima, Ustavni sud je mišljenja da taj sud snosi pretežnu odgovornost što ovaj predmet nije okončan u periodu od četiri godine i 10 mjeseci. Taj period, kada se radi o suštinski jednostavnom predmetu kao što je ovaj, po mišljenju Ustavnog, suda ne zadovoljava zahtjev člana 6. stav 1. Evropske konvencije, tj. da odluka o meritumu zahtjeva (kada je riječ o utvrđivanju građanskih prava i obaveza) mora biti donesena u „razumnom“ roku. Dužini predmetnog postupka Općinski sud je doprinio tako što je zakazao nepotrebno veliki broj ročišta, te što je neosnovano prekinuo predmetni postupak zbog formiranja Ministarstva odbrane na državnom nivou. Ustavni sud smatra da Općinski sud dužinu trajanja konkretnog postupka ne može opravdati pozivanjem na veliki broj predmeta kao i promjenu sudije u ovom predmetu, jer to nisu razlozi koji objektivno mogu objasniti nedonošenje meritorne odluke u ovako dugom periodu. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da je neophodno naložiti Kantonalnom sudu hitno donošenje odluke o žalbi, prvenstveno imajući u vidu dugo trajanje postupka pred prvostepenim sudom.
32. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku došlo do povrede apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
33. Apelantica je tražila kompenzaciju na ime nematerijalne štete zbog dužine trajanja navedenih postupaka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, odgovarajuću naknadu nematerijalne štete određuje u odnosu na utvrđeno kršenje ljudskih prava i sloboda, te je obračunava prema kriteriju koji je uspostavio Evropski sud za ljudska prava, a prilagođeno ekonomskoj situaciji u Bosni i Hercegovini.
34. Prilikom odlučivanja o apelanticinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo da se isplati približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, 300,00 KM.
35. Imajući u vidu da predmetni postupak traje četiri godine i 10 mjeseci, te da se ne radi o postupku koji je zakonom propisan kao hitan, apelantici se određuje naknada u visini od 750,00 KM koju je dužna da isplati Vlada Kantona Sarajevo.
Ostali navodi
36. Apelantica također smatra da joj je nedonošenjem odluke u razumnom roku u predmetnom postupku povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S obzirom na zaključke u vezi s pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno da posebno ispituje apelanticine navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
37. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno pravo na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud povredu ovog prava vidi u činjenici da se trajanje postupka u periodu od četiri godine i 10 mjeseci može u potpunosti staviti na teret nadležnom redovnom sudu, koji nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje predmetnog postupka.
38. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović