Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1559/08 (E. K.)

Odluka donesena 27. 10. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1559/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 10. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 27. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP 1559/08, rješavajući apelaciju Esada Kuduzovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Esada Kuduzovića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj Gž-352/04 od 25. marta 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Esad Kuduzović (u daljnjem tekstu: apelant), iz Bihaća, koga zastupa Predrag Ibrahimpašić, advokat iz Bihaća, podnio je 28. maja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-352/04 od 25. marta 2008. godine.

2. Apelant je tužbom kod Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) tražio od suda da obaveže Federaciju Bosne i Hercegovine, odnosno Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno oslobodilačkog rata Sarajevo (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) i Unsko-Sanski kanton, odnosno Ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno oslobodilačkog rata Bihać (u daljnjem tekstu: Kantonalno ministarstvo), kao tužene, da mu isplate po osnovu neusklađenih primanja sa rastom prosječne plaće u Federaciji Bosne i Hercegovine za period od 1. juna 1996. godine do 31. jula 1998. godine iznos od 4.068,00 KM, te na ime neisplaćenih invalidnina za period od 1. avgusta 1998. godine do 31. marta 1999. godine iznos od 2.872,00 KM, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. Presudom Općinskog suda broj P.361/02 od 20. februara 2004. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta. Odlučujući po žalbi apelanta protiv rješenja Općinskog suda broj od 20. februara 2004. godine, Kantonalni sud je donio rješenje broj Gž-352/04 od 25. marta 2008. godine kojim je prvostepenu presudu ukinuo i tužbu apelanta odbacio zbog nenadležnosti za odlučivanje sudskih organa u apelantovom predmetu. U obrazloženju rješenja je navedeno da se potraživanja apelanta odnose na isplate po osnovu invalidnina i usklađivanja sa rastom prosječne plaće u Federaciji Bosne i Hercegovine, te da je Zakonom o pravima branilaca i njihovih porodica („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 33/04, 56/05 i 70/07; u daljnjem tekstu: Zakon) navedeno da se tim zakonom uređuju uslovi, način i postupak za ostvarivanje prava ratnih vojnih invalida i članova njihovih porodica, kojim su obuhvaćena i apelantova potraživanja. S tim u vezi, Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, donoseći pobijanu presudu, zbog čega je odlučio kao u dispozitivu osporenog rješenja.

4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukom Kantonalnog suda broj Gž-352/04 od 25. marta 2008. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i odredbe Međunarodnog pakta o građanskim pravima i slobodama.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju apelant se žali na odluke redovnih sudova, kojim je njegova tužba odbačena, jer je utvrđeno da sudovi nisu nadležni za rješavanje pitanja isplate neisplaćenih invalidnina po osnovu neusklađenih primanja sa rastom prosječne plaće u FBiH.

8. Ustavni sud je, u predmetu AP-1357/08, već odlučivao o istim činjeničnim i pravim pitanjima i donio je odluku u kojoj je zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu odbacio apelacije podnesene iz istih razloga kao i u predmetnom slučaju. Ustavni sud se, stoga, umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, poziva na obrazloženje i razloge date u odluci broj AP-1357/08 od 26. februara 2009. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba).

9. Obrazloženje navedeno u odluci Ustavnog suda broj AP-1357/08 od 26. februara 2009. godine u cijelosti se odnosi i na ovu odluku. U citiranoj odluci je zaključeno da apelanti podnošenjem tužbe stvarno nenadležnom organu nisu djelotvorno iscrpili pravne lijekove, jer njihove tužbe nisu ispunjavale formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, zbog istih razloga Ustavni sud zaključuje da za meritorno razmatranje predmetne apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1559/08 (E. K.) | Sudska praksa | Aktio