Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-163/10 (Hercegovačko-neretvanski kanton)
Odluka donesena 27. 10. 2010.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-163/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 10. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 27. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP-163/10, rješavajući apelaciju Hercegovačko-neretvanskog kantona, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hercegovačko-neretvanskog kantona podnesena protiv Dopunske Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 010520 09 Gž od 21. januara 2010. godine i Presude Kantonalnog suda u Mostaru isti broj od 10. decembra 2009. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Hercegovačko-neretvanski kanton (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Kantonalno javno pravobranilaštvo Mostar, podnio je 13. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 010520 09 Gž od 10. decembra 2009. godine. Apelant je 23. februara 2010. godine dostavio dopunu apelacije protiv Dopunske Presude Kantonalnog suda isti broj od 21. januara 2010. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P.010520 06 od 15. januara 2009. godine, apelant je obavezan da tužiteljicama R.T., A.S., S.R. i M.I. (u daljnjem tekstu: tužiteljice) isplati novčane iznose pobliže navedene u izreci presude na ime dijela naknade za topli obrok za period od 1. aprila 2003. do 31. maja 2008. godine i na ime kamata, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, te da im nadoknadi troškove postupka. Pored toga, apelant je obavezan da tužiteljici S.R. isplati novčani iznos od 1.369,77 KM na ime naknade regresa za 2003., 2004., i 2005. godinu, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, te da uplati Federalnom zavodu za PIO određene novčane iznose na ime doprinosa na platu za periode navedene u izreci presude, kao i da dostavi Federalnom zavodu za PIO podatke potrebne za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, naročito obrazac M4 sa podacima o utvrđenoj plati, naknadi plate i stažu osiguranja. Predmetnom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljica za isplatu određenih novčanih iznosa na ime povećanja plate po osnovu rezultata rada za period od 1. juna do 31. decembra 2005. godine, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
3. Odlučujući o žalbama koje su tužiteljice i apelant podnijeli protiv presude Općinskog suda, Kantonalni sud je donio Presudu broj 58 0 P 010520 09 Gž od 10. decembra 2009. godine, kojom je odbio apelantovu žalbu kao neosnovanu, dok je djelimično uvažio žalbu tužiteljica i preinačio prvostepenu presudu u pogledu odluke o zakonskim kamatama na dosuđene novčane iznose na ime toplog obroka, te u pogledu odluke o troškovima postupka, a slučaju tužiteljice S.R. i u pogledu odluke o zakonskim kamatama na dosuđeni novčani iznos na ime regesa, sve na način pobliže određen u izreci drugostepene presude. Takođe, preinačio je prvostepenu presudu i u pogledu odluke o tužbenom zahtjevu za isplatu nagrade za rezultate rada, tako što je obavezao apelanta da tužiteljicama isplati određene novčane iznose na ime te nagrade, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. U ostalom dijelu, Kantonalni sud je odbio žalbu tužiteljica i potvrdio prvostepenu presudu.
4. Nakon toga, konstatujući da nije u potpunosti odlučeno o raspravljenom tužbenom zahtjevu tužiteljice M.I., Kantonalni sud je donio Dopunsku Presudu isti broj od 21. januara 2010. godine, kojom je apelant obavezan da tužiteljici M.I. na osnovu nagrade za rezultate rada isplati dodatne novčane iznose, pobliže navedene u izreci predmetne presude, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
5. Apelant je istakao da je izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) protiv presude Kantonalnog suda od 10. decembra 2009. godine, ali nije, u skladu sa odredbom člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, obavijestio Ustavni sud da li je postupak pred Vrhovnim sudom okončan.
6. Apelant se žali da mu je osporenim presudama Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. U dopuni apelacije ističe da se u konkretnom slučaju nisu ispunili uslovi za donošenje dopunske presude iz člana 192. stav 1. Zakona o parničnom postupku , na koji se Kantonalni sud pozvao prilikom donošenja te presude, već da se u konkretnom slučaju radi o izmjeni pravosnažne presude u dijelu u kojem je odlučeno o naknadi po osnovu ocjene rada za tužiteljicu M.I.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
9. U konkretnom slučaju, postupak o predmetu apelacije je, prema stanju spisa, u toku pred Vrhovnim sudom, koji još nije donio odluku o reviziji.
10. Član 237. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi:
Član 237. (1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. (3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
11. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. Imajući u vidu izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, u smislu da Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, a s obzirom da je u konkretnom slučaju reviziju izjavio apelant, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao odluku o reviziji. S obzirom na navedeno u apelantovom slučaju, apelacija je preuranjena, budući da je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović