Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2191/08 (V.M.)
Odluka donesena 27. 10. 2010.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2191/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 10. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 27. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP-2191/08, rješavajući apelaciju V.M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija V.M. podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Uvp-08-000225 od 19. novembra 2008. godine i presude Okružnog suda Banja Luka broj 011-0-U-08-000138 od 12. juna 2008. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. V.M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, podnio je 17. jula 2008. godine i 13. januara 2009. godine apelacije i 27. februara 2009. godine dopunu apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Uvp-08-000225 od 19. novembra 2008. godine i presude Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-U-08-000138 od 12. juna 2008. godine. Apelant je u obje apelacije predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će naložiti prekid postupka administrativnog izvršenja do donošenja konačne odluke Ustavnog suda zbog činjenice da je apelant vlasnik kuće i da bi izvršenjem odluke ostao bez svoje imovine.
2. Obzirom da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti, koje se odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP-2191/08 i AP-106/09 u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-2191/08.
3. Zaključkom Ministarstva za izbjeglice u raseljena lica, Odsjek Banja Luka (u daljnjem tekstu: Odsjek) o dozvoli izvršenja broj 05-050-02-02-2292/99 od 4. decembra 2007. godine, koji je potvrđen rješenjem Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 18.05/2-
P35/08 od 5. februara 2008. godine utvrđeno je da je izvršno rješenje Odsjeka broj 05-050-02-02-
2292/99 od 14. augusta 2002. godine kojim je naloženo apelantu da u roku od 15 dana od prijema rješenja napusti stan u Banja Luci, pobliže označen u navedenom zaključku, te je dozvoljeno administrativno izvršenje iseljenjem i predajom u posjed stana tražiocu izvršenja.
4. Presudom Okružnog suda broj 011-0-U-08-000138 od 12. juna 2008. godine tužba koju je apelant podnio protiv rješenja Ministarstva broj 18.05/2-P35/08 od 5. februara 2008. godine je odbijena kao neosnovana, a tužba koju je apelant podnio protiv zaključka Odsjeka broj 05-050-02-02-
2292/99 od 4. decembra 2007. godine je odbačena. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je postupak izvršenja rješenja donesenog u upravnom postupku je poseban postupak i pravila tog postupka su propisana odredbama čl. 255.-271. Zakona o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske" br. 13/02 i 87/07-u daljem tekstu: ZOUP). Okružni sud je dalje naveo da je odredbom člana 262. ZOUP-a propisano je da organ nadležan za sprovođenje administrativnog izvršenja donosi, po službenoj dužnosti ili na zahtjev tražioca izvršenja, zaključak o dozvoli izvršenja kojim se utvrđuje da je rješenje koje se treba izvršiti postalo izvršno, određuje vrijeme, mjesto, način i sredstva izvršenja. Iz navedene zakonske odredbe proizilazi obaveza organa nadležnog za sprovođenje postupka izvršenja, da nakon pokretanja postupka izvršenja donese zaključak o dozvoli izvršenja kojim će se utvrditi izvršnost rješenja i odrediti vrijeme, mjesto, način i sredstv izvršenja. Okružni sud je naveo i da se pod postupkom prinudnog izvršenja podrazumijeva postupak koji se provodi kada upravni akt postane izvršan, ali ga izvršenik dobrovoljno ne izvršava u ostavljenom roku i na način kako je to naloženo u izvršnom naslovu.
5. Okružni sud je ukazao i na odrebu člana 264. stav 1 ZOUP-a kojom je propisano da se u postupku administrativnog izvršenja može izjaviti žalba na zaključak o dozvoli izvršenja, ali da se njome ne može pobijati pravilnost rješenja koje se izvršava, iz razloga jer su stranke svoja prava i pravne interese imale mogućnost zaštititi u postupku donošenja tih akata, u kojemu im je, u skladu s relevantnim odredbama ZOUP-a koje propisuje taj prethodni postupak omogućeno učešće, a upravo radi zaštite njihovih prava, a koja prava je apelant iskoristio, zbog čega njegovim zahtjevom nije bilo moguće udovoljti.
6. Presudom Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-08-000225 od 19. novembra 2008. godine apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj 011-0-U-08-000138 od 12. juna 2008. godine je odbijen kao neosnovan.
7. Apelant smatra da su mu osporenim presudama povrijeđena prava iz člana II/3. e), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, čl. 6. i 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
9. S obzirom da je apelant, uz presudu Vrhovnog suda kojom je odbijen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje presude, osporio i presudu Okružnog suda broj 011-0-U-08-000138 od 12. juna 2008. godine, koja je donesena u postupku administrativnog izvršenja, Ustavni sud će dopustivost predmetne apelacije ispitati u odnosu na navedenu presudu. S obzirom da je predmetna presuda donesena u postupku administrativnog izvršenja, Ustavni sud prvenstveno treba odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta, u smislu člana 6.Europske konvencije.
10. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Europske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Europske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-
21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40.) podržao praksu bivše Europske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Europske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Europske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).
11. U konkretnom slučaju građanska prava i obaveze apelanta utvrđene su rješenjem Odsjeka broj 05-050-02-02-2292/99 od 14. augusta 2002. godine i izvršnim rješenjem Odsjeka broj 05-050-02-02-
2292/99 od 4. decembra 2007. godine, kojima je utvrđena obaveza apelanta da u roku od 15 dana napusti predmetni stan, odnosno kojima je dozvoljeno administrativno izvršenje iseljenjem i predajom u posjed predmetnog stana tražiocu izvršenja. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da u predmetnom izvršnom postupku, koji je okončan presudom Okružnog suda broj 011-0-U-08-000138 od 12. juna 2008. godine, nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanta».
12. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada osporenim rješenjem nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelanta, postupak koji je rezultirao tim rješenjem ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije, kao ni zaštitu i garancije iz člana f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 8. Europske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović