Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3231/08 (M. S.)

Odluka donesena 27. 10. 2010.

  • Neovlašteno lice
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3231/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 10. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 27. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP 3231/08, rješavajući apelaciju Marinka Stjepanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 5. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Marinka Stjepanovića podnesena zbog dužine trajanja postupka u predmetu Općinskog suda u Gradačcu broj I-164/97-S, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.

OBRAZLOŽENJE

1. Vahid Tursunović, advokat iz Srebrenika, podnio je 13. oktobra 2008. godine, u ime Marinka Stjepanovića (u daljnjem tekstu: apelant), apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Općinskog suda u Gradačcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj I-164/97-S.

2. Na zahtjev Ustavnog suda, Općinski sud je 8. aprila 2010. godine dostavio Ustavnom sudu na uvid spis broj I-164/97-S.

3. Iz spisa Općinskog suda proizlazi da je predmetni izvršni postupak pokrenuo 1991. godine Marko Stjepanović kao zakonski zastupnik tada mldb. apelanta.

4. Općinski sud je Zaključkom broj I-164/97-S od 3. maja 2006. godine zatražio od Marka Stjepanovića i advokata Vahida Tursunovića da dostave sudu ovjerenu punomoć za zastupanje apelanta koji je u međuvremenu postao punoljetan i za kojeg je utvrđeno da živi u Sjedinjenim Američkim Državama.

5. Advokat Vahid Tursunović je 14. juna 2007. godine dostavio Općinskom sudu punomoć koja je notarski obrađena u Sjedinjenim Američkim Državama kojom je apelant ovlastio svoju majku Cviju Stjepanović za zastupanje u predmetnom izvršnom postupku. Cvija Stjepanović je 26. septembra 2007. godine prenijela ovlaštenje za zastupanje u predmetnom izvršnom postupku na advokata Vahida Tursunovića.

6. Imajući u vidu naprijed navedeno, a posebnu činjenicu da apelant živi u inostranstvu, te da je Općinski sud izričito tražio ovjerenu punomoć za zastupanje pred tim sudom isključivo u izvršnom postupku, Ustavni sud je dopisom od 27. jula 2010. godine zatražio od advokata Vahida Tursunovića da u roku od 15 dana, shodno članu 20. stav 1. Pravila Ustavnog suda, dostavi propisno ovjerenu punomoć za zastupanje apelanta pred Ustavnim sudom. Advokat Vahid Tursunović, u ostavljenom roku koji je istekao 18. avgusta 2010. godine, nije dostavio ovjerenu punomoć za zastupanje apelanta, niti je obavijestio Ustavni sud o nemogućnosti dostavljanja punomoći u ostavljenom roku.

7. U predmetnoj apelaciji je navedeno da je povrijeđeno apelantovo pravo na «suđenje u razumnom roku» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 5. apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;

9. U konkretnom slučaju advokat Vahid Tursunović je podnio predmetnu apelaciju u ime apelanta a da nije, ni na zahtjev Ustavnog suda, dostavio ovjerenu punomoć za zastupanje apelanta pred Ustavnim sudom. Imajući ovo u vidu, kao i činjenicu da se punomoć, koju je na advokata prenijela apelantova majka na osnovu njegove ovjerene punomoći, odnosi samo na to da ga ona zastupa u izvršnom postupku, Ustavni sud zaključuje da je apelaciju u ime apelanta podnijelo neovlašteno lice (vidi odluku Ustavnog suda, AP-1948/05 od 16. januara 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3231/08 (M. S.) | Sudska praksa | Aktio