Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3426/10 (I. G.)
Odluka donesena 27. 10. 2010.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3426/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 10. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 27. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP 3426/10, rješavajući apelaciju Ibrahima Grahića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ibrahima Grahića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Tuzla broj 03 0 V 004689 08 Gz od 6. jula 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Ibrahim Grahić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lukavca, podnio je 9. augusta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda Tuzla (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 V 004689 08 Gz od 6. jula 2010. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda, broj 032-0-V-06-000331 od 3. aprila 2008. godine, a koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 03 0 V 004689 08 Gz od 6. jula 2010. godine, odbijen je prijedlog za ponavljanje postupka pravomoćno okončanog presudom Općinskog suda, broj RI- 247/04 od 28. jula 2005. godine, obustavljen je vanparnični postupak radi uređenja međa i apelant upućen kao predlagač da u praničnom postupku jače pravo na soprnoj međašnoj površini.
3. Apelant je naveo da je podnio apelacijiu protiv rješenjem Kantonalnog suda, broj 03 0 V 004689 08 Gz od 6. jula 2010. godine zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz čega proizilazi da se apelant žali da mu je u postupku okončanom osporenim rješenjem Kantonalnog suda, povrijeđeno pravo na iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
5. Ustavni sud zapaža da iz apelacije proizilazi da se apelant žali da mu je u postupku okončanom osporenim rješenjem Kantonalnog suda, broj 03 0 V 004689 08 Gz od 6. jula 2010. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
6. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u postupku donošenja osporene odluke odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantice. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak «ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta», pa analogno tome ni određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza.
7. Ustavni sud podsjeća da je u predmetnom postupku rješenjem Kantonalnog suda, broj 03 0 V 004689 08 Gz od 6. jula 2010. godine, žalba apelanta odbijena te je potvrđeno rješenje Općinskog suda, broj 032-0-V-06-000331 od 3. aprila 2008. godine, a kojim je odbijen prijedlog apelanta za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog rješenjem Općinskog suda, broj RI- 247/04 od 28. jula 2005. godine. S tim u vezi, a imajući u vidu naprijed citiranu praksu Evropskog suda za ljudska prava, Ustavni sud se, također, poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, nego se samo odlučuje o postojanju zakonskih uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-563/05 od 28. juna 2005. godine). Iz navedenog, proizlazi da se u postupku koji je okončan osporenim rješenjem Kantonalnog suda, broj 03 0 V 004689 08 Gz od 6. jula 2010. godine, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog presudom Općinskog suda, broj RI-247/04 od 28. jula 2005. godine. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović