Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3465/09 (D. M.)

Odluka donesena 27. 10. 2010.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3465/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 10. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 27. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP-3465/09, rješavajući apelaciju Dobrisava Milinkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dobrisava Milinkovića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 91 0 P 001235 08 GŽ od 14. jula 2009. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Dobrisav Milinković (u daljnjem tekstu: apelant) iz sela Mioče-Uvac, podnio je 4. novembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 91 0 P 001235 08 GŽ od 14. jula 2009. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Višegradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P.211/05 od 6. oktobra 2006. godine, obavezan je tuženi FAP „Autodijelovi“ iz Rudog (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantu isplati ukupan iznos od 19.823 KM na ime ostvarenih a neisplaćenih zarada za period od 1. oktobra 2002. godine do 30. aprila 2006. godine, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Nadalje, predmetnom presudom je odbijen apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se tuženi obaveže da mu plati zakonske zatezne kamate zbog docnje u isplati zarada na iznose i za periode pobliže navedene u izreci presude. Takođe, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu tuženi plati iznos od 478,36 KM na ime naknade putnih troškova za službena putovanja, te iznos od 632 KM na ime novčane naknade zbog smrti člana uže porodice i iznos od 306 KM na ime povrata uloženih vlastitih novčanih sredstava za kupovinu goriva tuženom, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Predmetnom presudom obavezan je tuženi da apelantu plati iznos od 1.620 KM na ime troškova postupka.

3. Tuženi i apelant su podnijeli žalbe protiv Presude Osnovnog suda broj P.211/05 od 6. oktobra 2006. godine. Odlučujući o žalbama, Okružni sud je donio Presudu broj 014-0-GŽ-06-000 677 od 10. juna 2008. godine, kojom je odbio apelantovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu u dijelu u kojem su odbijeni apelantovi tužbeni zahtjevi, dok je uvažio žalbu tuženog i ukinuo prvostepenu presudu u dijelu odluke kojom je usvojen apelantov tužbeni zahtjev i u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima parničnog postupka, pa je u tom dijelu je predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

4. Apelant je izjavio reviziju protiv presude Okružnog suda broj 014-0-GŽ-06-000 677 od 10. juna 2008. godine.

5. Takođe, apelant je 13. avgusta 2008. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda broj 014-0-GŽ-06-000 677 od 10. juna 2008. godine i Presude Osnovnog suda broj P.211/05 od 6. oktobra 2006. godine. Ustavni sud je Odlukom broj AP-2524/08 od 13. maja 2009. godine odbacio predmetnu apelaciju kao preuranjenu, s obzirom da je prema stanju spisa u vrijeme donošenja te odluke bio u toku postupak povodom revizije koju je apelant izjavio protiv navedene presude Okružnog suda.

6. U međuvremenu, Osnovni sud je Rješenjem broj 91 0 P 001235 03 P od 7. oktobra 2008. godine odbacio kao neblagovremenu reviziju koju je apelant izjavio protiv Presude Okružnog suda od 10. juna 2008. godine. Apelant je izjavio žalbu protiv navedenog rješenja.

7. Nakon toga je Osnovni sud, postupajući povodom presude Okružnog suda od 10. juna 2008. godine, u ponovnom postupku donio Presudu broj 91 0 P 001235 03 P od 24. oktobra 2008. godine, kojim je odbio u cjelosti apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tuženi da mu isplati ukupan iznos od 19.823 KM na ime ostvarenih a neisplaćenih zarada za period od 1. oktobra 2002. godine do 30. aprila 2006. godine, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka, dok je obavezao apelanta da tuženom na ime naknade za troškove postupka plati iznos od 5.960 KM.

8. Odlučujući o apelantovim žalbama podnesenim protiv Presude Osnovnog suda broj 91 0 P 001235 03 P od 24. oktobra 2008. godine i Rješenja Osnovnog suda broj 91 0 P 001235 03 P od 7. oktobra 2008. godine, Okružni sud je donio Presudu broj 91 0 P 001235 08 GŽ od 14. jula 2009. godine, kojom je odbio žalbe kao neosnovane te potvrdio osporenu presudu i rješenje.

9. Iz dokumentacije u spisu predmeta proizilazi da je apelant izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) protiv Presude Okružnog suda broj 91 0 P 001235 08 GŽ od 14. jula 2009. godine. Ustavni sud zapaža da apelant nije, u skladu sa odredbom člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, obavijestio Ustavni sud da li je postupak pred Vrhovnim sudom okončan.

10. Apelant smatra da je odlukama donesenim u predmetnom parničnom postupku povrijeđeno njegovo pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;

12. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

13. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom.

14. Član 237. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) glasi:

Član 237.

1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.

2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.

3) Izuzetno, Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

15. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U interesu je ostvarivanja prava apelanata da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. U konkretnom slučaju apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu protiv Presude Okružnog suda broj 91 0 P 001235 08 GŽ od 14. jula 2009. godine. Ustavni sud zapaža da je revizija u konkretnom slučaju djelotvoran pravni lijek budući da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude prelazi iznos propisan odredbama člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku. Shodno tome, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao predmetno pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

16. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3465/09 (D. M.) | Sudska praksa | Aktio