Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3901/10 (O. G.)
Odluka donesena 27. 10. 2010.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3901/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 10. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 27. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP 3901/10, rješavajući apelaciju Obrada Golića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Obrada Golića podnesena protiv presude Kantonalnog suda Mostar broj 07 0 U 003582 10 U od 9. avgusta 2010. godine i zaključka Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Hercegovačko-neretvanskog kantona broj UPII-09-04-25-44/05 od 20. novembra 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Obrad Golić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Spanga, Kraljevina Švedska, koga zastupa Saša Vladić, advokat iz Splita, Republika Hrvatska, podnio je 3. septembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 003582 10 U od 9. avgusta 2010. godine i zaključka Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UPII-09-04-25-44/05 od 20. novembra 2009. godine.
2. Zaključkom Odjela za stambene poslove i obnovu Grada Mostara (u daljnjem tekstu: Odjel) broj 02-V-04-25-1-104/02 od 15. marta 2005. godine, koji je potvrđen rješenjem Ministarstva broj UP-09-04-25-44/05 od 7. februara 2007. godine, odbačen je kao neblagovremen apelantov zahtjev za vraćanje u posjed stana koji se nalazi u ulici Ante Starčevića broj 34. u Mostaru.
3. Zaključkom Ministarstva broj UPII-09-04-25-44/05 od 20. novembra 2009. godine odbačen je apelantov prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem Ministarstva broj UP-09-04-25- 44/05 od 7. februara 2007. godine. U obrazloženju zaključka je navedeno da svi razlozi, koje je apelant naveo kao činjenice i dokaze u svom prijedlogu za obnovu postupka, ne predstavljaju nikakve nove dokaze, koji bi mogli temeljem odredbe člana 246. stav 1. tačka 1. Zakona o upravnom postupku dovesti do drugačije odluke da su bili poznati u vrijeme donošenja ove odluke. Imajući u vidu naprijed navedeno, odlučeno je kao u dispozitivu zaključka.
4. Presudom Kantonalnog suda broj 07 0 U 003582 10 U od 9. avgusta 2010. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba podnesena protiv rješenja Ministarstva od 20. novembra 2009. godine. U obrazloženju je navedeno da je osporeni zaključak zakonit, da je tuženik donošenjem spornog zaključka ispravno primijenio materijalno pravo, te da u konkretnom slučaju nije bilo povreda upravnog postupka, pa je stoga odlučeno kao u dispozitivu presude.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je, također, naveo povredu prava na slobodu kretanja iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4. uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud zapaža da se apelant žali na odluke koje su donesene u postupku u kojem su nadležni upravni organ i Kantonalni sud odlučivali o njegovom prijedlogu za obnovu postupka, kojeg je on podnio protiv zaključka Ministarstva broj UP-09-04-25-44/05 od 7. februara 2007. godine. U toku predmetnog postupka, okončanog presudom Kantonalnog suda od 9. avgusta 2010. godine, utvrđeno je da nisu ispunjene procesne pretpostavke iz člana 246. stav 1. tačka 1. Zakona o upravnom postupku za dopuštanje obnove postupka.
8. Ustavni sud podsjeća da iz prakse organa Evropske komisije za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropska komisija) slijedi da molba za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka ne predstavlja djelotvoran pravni lijek sve dok nema uspjeha i dok negov rezultat ne bude ponovno otvaranje postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije, G. protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI) broj 35).
9. U vezi s tim, Ustavni sud zaključuje da se zaštita ustavnih prava, prije svega, procesnih prava, kakva su ona iz člana 6. Evropske konvencije, ne može garantirati u postupcima u kojima se ne rješavaju djelotvorno pitanja iz materijalno-pravnog domena pojedinih ustavnih prava. Također, u vezi sa navedenim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije u predmetu X protiv Austrije (vidi Odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1987. godine, Odluke i izvještaji (OI) broj 14, strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija je usvojila stav da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta». Ovaj postupak odlučuje samo o tome da li će biti odobren ponovni postupak ili ne. Ustavni sud bi donio drugačiji stav da su eventualno Ministarstvo ili Kantonalni sud prihvatili apelantov prijedlog za obnovu postupka. U tom slučaju apelant bi imao pravo na ponovno odlučivanje o svom prijedlogu uz garantiranje svih standarda člana 6. Evropske konvencije. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu na povredu člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Ustavni sud, dalje, konstatuje de se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se u osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o apelantovim imovinskim pravima iz člana II/3.k ) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao ni o pravu na slobodu kretanja iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4. uz Evropsku konvenciju, te da su apelantovi navodi i u tom dijelu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović