Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3941/10 („Kapis“ d.o.o. Tomislavgrad)
Odluka donesena 27. 10. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3941/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 10. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 27. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP 3941/10, rješavajući apelaciju „Kapis“ d.o.o. Tomislavgrad, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Kapis“ d.o.o. Tomislavgrad podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Livnu broj 10 0 P 000864 09 Gž od 6. jula 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. „Kapis“ d.o.o. Tomislavgrad (u daljnjem tekstu: apelant), iz Tomislavgrada, koga zastupa Goran Bradarić, advokat iz Livna, podnio je 13. septembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 10 0 P 000864 09 Gž od 6. jula 2010. godine.
2. Presudom Općinskog suda Tomislavgrad (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 068-2-P-08-
000 050 od 10. jula 2009. godine apelant kao tuženi je obavezan da tužitelju M.Đ. isplati ukupan iznos od 860,31 KM, na ime naknade plaća za period od 1. decembra 1999. godine do 5. maja 2000. godine, i da mu uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje kod nadležnog Fonda PIO/MIO za navedeni period. Istom presudom odbijen je kao neosnovan višak tužbenog zahtjeva tužitelja, koji se odnosio na isplatu plaća i uplatu doprinosa za period od 1. avgusta 1993. godine do njegovog povratka na posao, kao i da je diskriminisan od strane apelanta u ostvarivanju prava na rad zbog nacionalnog porijekla i vjerske pripadnosti.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 10 0 P 000864 09 Gž od 6. jula 2010. godine žalba tužitelja je djelimično uvažena i prvostepena presuda Općinskog suda od 10. jula 2009. godine preinačena, u dijelu kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za isplatu plaća za period od 1. avgusta 1993. godine do 1. decembra 1999. godine i uplatu doprinosa, na način da je apelant obavezan da tužitelju isplati iznos od 11.093,52 KM sa zakonskom zateznom kamatom, počevši od 10. marta 2008. godine pa do isplate, kao i da mu za navedeni period uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje. U preostalom dijelu, žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana.
4. Prema stanju spisa, apelant nije izjavio reviziju protiv osporene odluke Kantonalnog suda od 6. jula 2010. godine.
5. Apelant smatra da mu je osporenom presudom Kantonalnog suda broj 10 0 P 000864 09 Gž od 6. jula 2010. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, revizija, kao vanredni pravni lijek, predstavlja, u slučajevima u kojima je dopuštena, efektivan pravni lijek (vidi odluku Ustavnog suda, U-136/03, od 19. aprila 2004. godine). U slučaju da je revizija dopuštena, tada se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Naime, u članu 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06), propisano je: (1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
9. U skladu sa navedenim, apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 10 0 P 000864 09 Gž od 6. jula 2010. godine, kojom je preinačena prvostepena presuda Općinskog suda broj 068-2-P-08-
000 050 od 10. jula 2009. godine, mogao, shodno članu 237. ZPP-a, izjaviti reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, a što nije učinio. Propustom da izjavi reviziju apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet razmatranja apelacije od strane Ustavnog suda, čime je propustio iscrpiti djelotvorne pravne lijekove u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović