Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4126/10 (S. V.)

Odluka donesena 27. 10. 2010.

  • Protek roka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4126/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 10. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 27. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP 4126/10, rješavajući apelaciju Snježane Vujović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Snježane Vujović podnesena protiv presude Kantonalnog suda Mostar broj 007-0-U-

000317 od 13. avgusta 2007. godine, rješenja Ministarstva za graditeljstvo, prostorno uređenje i zaštitu okoliša Hercegovačko-neretvanskog kantona broj UP 09-25-03-2511/01 od 4. maja 2007. godine i rješenja Odjela za stambene poslove i obnovu Područnog ureda Mostar-Jugozapad broj 07/II-3-479/99 od 27. marta 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Snježane Vujović podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Uvp-08-001215 od 30. juna 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Snježana Vujović (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Mostara, koju zastupa Advokatura „Ćupina&Co“ d.o.o. Mostar, podnijela je 21. septembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Uvp-08-001215 od 30. juna 2010. godine, presude Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 007-0-U-000317 od 13. avgusta 2007. godine, rješenja Ministarstva za graditeljstvo, prostorno uređenje i zaštitu okoliša Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UP 09-25-03-

2511/01 od 4. maja 2007. godine i rješenja Odjela za stambene poslove i obnovu Područnog ureda Mostar-Jugozapad (u daljnjem tekstu: Odjel) broj 07/II-3-479/99 od 27. marta 2003. godine.

2. Rješenjem Odjela broj 07/II-3-479/99 od 27. marta 2003. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva broj UP 09-25-03-2511/01 od 4. maja 2007. godine, odbijen je kao neosnovan zahtjev apelantice za priznavanje statusa stanarskog prava i povrata u posjed stana koji se nalazi u ulici Zrinjski Frankopana broj 17. u Mostaru.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 007-0-U-000317 od 13. avgusta 2007. godine odbijena je kao neosnovana tužba apelantice podnesena protiv drugostepenog rješenja Ministarstva od 4. maja 2007. godine.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-08-001215 od 30. juna 2010. godine odbačen je kao neblagovremen zahtjev apelantice za vanreno preispitivanje presude Kantonalnog suda od 13. avgusta 2007. godine.

5. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije; 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

U pogledu presude Kantonalnog suda, rješenja Ministarstva i Odjela

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-

283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelantica je protiv presude Kantonalnog suda broj 007-0-U-000317 od 13. avgusta 2007. godine podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje, ali je isti osporenim rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-08-001215 od 30. juna 2010. godine odbačen kao neblagovremen. Slijedi da je konačna odluka u konkretnom slučaju presuda Kantonalnog suda od 13. avgusta 2007. godine.

9. S obzirom na to da je apelantici 15. septembra 2008. godine uručena presuda Kantonalnog suda od 13. avgusta 2007. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 21. septembra 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda od 13. avgusta 2007. godine.

U pogledu rješenja Vrhovnog suda

10. U konkretnom slučaju apelantica se žali na rješenje Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-08-

001215 od 30. juna 2010. godine, kojim je odbačen kao neblagovremen njen zahtjev za vanredno prispitivanje presude Kantonalnog suda broj 007-0-U-000317 od 13. avgusta 2007. godine.

11. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je u predmetnom postupku odlučivano o procesnim pitanjima, odnosno o procesnoj dopustivosti apelanticinog zahtjeva za vanredno preispitivanje. Ustavni sud zaključuje da se u postupku, u kojem je donesena osporena odluka nije odlučivalo o sticanju ili gubitku građanskih prava i obaveza apelantice, odnosno da taj postupak nije bio odlučujući za njena prava i obaveze, u smislu člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da se, također, u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o pravu apelantice na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, kao ni o njenom pravu na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4126/10 (S. V.) | Sudska praksa | Aktio