Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4230/10 (F. Č. i Đ. Č.)

Odluka donesena 27. 10. 2010.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4230/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 10. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 27. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP-4230/10, rješavajući apelaciju Fahrudina Čivića i Đulse Čivić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fahrudina Čivića i Đulse Čivić podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 I 008645 09 Gž od 29. juna 2010. godine i Rješenja Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 I 008645 09 I od 11. juna 2009. godine i 8. januara 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Fahrudin Čivić i Đulsa Čivić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Živinica, koje zastupa Senad Huremović, advokat iz Tuzle, podnijeli su 29. septembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 33 0 I 008645 09 Gž od 29. juna 2010. godine, te rješenja Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 33 0 I 008645 09 I od 11. juna 2009. godine i 8. januara 2009. godine.

2. Presudom Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-07-000237 od 24. januara 2008. godine djelimično je preinačena Presuda Općinskog suda broj 033-0-P-06-000136 od 22. decembra 2006. godine, na taj način što su apelanti obavezani da tuženom-protivtužitelju Draganu Stojanoviću kao vlasniku izvrše povrat nekretnina pobliže označenih u dispozitivu predmetne presude, te da trpe da na se osnovu te presude izvrši upis na navedeno lice u posjedovnom listu i zamljišnoj knjizi.

3. Općinski sud je, odlučujući o prijedlogu tražioca izvršenja Dragana Stojanovića (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja), a na osnovu pravosnažne Presude Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-07-

000237 od 24. januara 2008. godine kao izvršne isprave, donio Rješenje o izvršenju broj 33 0 I 008645 09 I od 8. januara 2009. godine, kojim je naloženo apelantima da tražiocu izvršenja predaju u posjed predmetne nekretnine, te kojim je određena pljenidba svih pokretnih stvari apelanata radi naplate troškova izvršnog postupka.

4. Apelanti su izjavili prigovor protiv navedenog rješenja o izvršenju, koji je Općinski sud odbio kao neosnovan Rješenjem broj 33 0 I 008645 09 I od 11. juna 2009. godine, uz konstataciju da ne postoje razlozi koji bi spriječili provođenje rješenja o izvršenju u konkretnom slučaju, predviđeni odredbom člana 47. Zakona o izvršnom postupku, na koju su se apelanti pozvali u svom prigovoru.

5. Odlučujući o žalbi koju su apelanti izjavili protiv rješenja Općinskog suda od 11. juna 2009. godine, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 33 0 I 008645 09 Gž od 29. juna 2010. godine, kojim je odbio žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje.

6. Apelanti se žale da osporenim odlukama nije pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da je pogrešno primjenjeno materijalno pravo i povrijeđeno procesno pravo, zbog čega smatraju da je došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na pristup sudu kao element prava na pravično suđenje, prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Takođe, žale se na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

8. S obzirom da su apelanti osporili rješenja Kantonalnog suda i Općinskog suda, koja su donesena u izvršnom postupku, Ustavni sud će dopustivost predmetne apelacije ispitati u odnosu na navedene odluke. Kako su predmetne odluke donesene u izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno treba odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanata, u smislu člana 6. Evropske konvencije.

9. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-

21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40.) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).

10. U konkretnom slučaju građanska prava i obaveze apelanata utvrđena su pravosnažnom presudom Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-07-000237 od 24. januara 2008. godine, a kojom je utvrđena njihova obaveza da predaju u posjed tražiocu izvršenja predmetne nekretnine. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanata».

11. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada osporenim odlukama nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelanata, postupak koji je rezultirao tim odlukama ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

12. Apelanti zatim navode da je osporenim rješenjima Kantonalog suda i Općinskog suda povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju praksu u predmetu, broj AP-206/02 od 23. jula 2004. godine gdje je konstatovao da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, pa su apelantovi navodi u pogledu kršenja prava na imovinu odbačeni kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Ustavni sud smatra da se praksa iz predmeta, broj AP-206/02 od 23. jula 2004. godine, može primjeniti i u konkretnom slučaju, obzirom da je prethodno utvrđeno da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja građanskih prava i obaveza apelanata. Sporne nekretnine koje su apelanti obavezni vratiti u posjed tražiocu izvršenja, jesu imovina koja je kao građansko pravo zaštićena članom 6. Evropske konvencije. Međutim, o vraćanju u posjed predmetne nekretnine nije odlučivano u predmetnom izvršnom postupku, već u parničnom postupku koji je prethodio donošenju odluke u izvršnom postupku. Stoga se navodi apelanata u vezi povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. Nadalje, apelanti se žale da im je pobijanim odlukama povrijeđeno i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. U vezi s tim Ustavni sud konstatuje da se isto tako o pravu na dom apelanata rješevalo u redovnom parničnom postupku, a ne u predmetnom izvršnom postupku. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu i na pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije nedopuštena, jer je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine

15. Apelanti se, takođe, žale da im je povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Ustavni sud ističe, da član 13. Evropske konvencije ima supsidijaran karakter. To znači da član 13. Evropske konvencije ne garantuje pravo na djelotvoran pravni lijek sam po sebi, niti se može posmatrati samostalno i nezavisno od nekog od prava garantovanih Evropskom konvencijom. U konkretnom slučaju, navodi apelanata o kršenju ovog prava se odnose na povredu prava na pravično suđenje, prava na dom i prava na imovinu. Kako je Ustavni sud u ovom slučaju ocijenio da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, prava na dom iz član II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine u konkretnom postupku ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, time su i navodi apelanta o povredi člana 13. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

16. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4230/10 (F. Č. i Đ. Č.) | Sudska praksa | Aktio