Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4231/10 (V. M.)

Odluka donesena 27. 10. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4231/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 10. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 27. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP-4231/10, rješavajući apelaciju Vahida Muratspahića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vahida Muratspahića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Goraždu broj 45 0 P 008912 09 Gz od 23. januara 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Vahid Muratspahić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Goražda, koga zastupa Fadil Čović, advokat iz Hadžića, podnio je 29. septembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 45 0 P 008912 09 Gz od 23. januara 2009. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 45 0 P 008912 08 P od 27. novembra 2008. godine utvrđeno je da je Rješenje Policijskog odbora Ministarstva unutrašnjih poslova Bosansko-podrinjskog kantona broj UP-I:03-34-2/08 od 24. avgusta 2008. godine doneseno na način i pod uslovima suprotnim Zakonu, pa je shodno tome poništeno, a tuženi Bosansko-podrinjski kanton-Ministarstvo unutrašnjih poslova Bosansko-podrinjskog kantona (u daljnjem tekstu: tuženi) je obavezan da apelantu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 720,00 KM. Predmetnom presudom odbačena je apelantova tužba u dijelu u kojem je tražio poništenje rješenja tuženog br. 07-02-34-4384/140-1 od 2. juna 2008. godine i 07-2-34-4974/91 od 25. juna 2008. godine, te isplatu razlike plate između plate „Višeg inspektora“ i plate „Mlađeg inspektora“ za period od 1. juna do 27. novembra 2008. godine, u iznosu od 400 KM mjesečno, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

3. Odlučujući povodom žalbe koju je tuženi podnio protiv presude Općinskog suda, Kantonalni sud je donio Presudu broj 45 0 P 008912 09 Gz od 23. januara 2009. godine, kojom je uvažio žalbu i preinačio prvostepenu presudu na taj način što je odbio apelantove tužbene zahtjeve za poništenje rješenja tuženog br. 07-02-34-4384/140-1 od 2. juna 2008. godine, 07-2-34-4974/91 od 25. juna 2008. godine i UP 1-03-34-2108 od 24. juna 2008. godine, kao i za naknadu troškova parničnog postupka.

4. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), koju je Vrhovni sud Rješenjem broj 45 0 P 008912 09 Rev od 15. juna 2010. godine odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da prema odredbi člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, te je konstatovao da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 5.000,00 KM, pa je u skladu sa tim zaključio da nije ispunjen uslov za dopuštenost revizije iz citirane zakonske odredbe. Takođe, zaključio je da nisu ispunjene ni zakonske pretpostavke iz odredbe člana 237. stav 3. ZPP, te je shodno tome odlučio kao u dispozitivu rješenja u smislu člana 247. st 1. i 2. ZPP-a.

5. Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na privčno suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na pristup sudu kao element prava na pravično suđenje, te pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelant je izjavio reviziju protiv Presude Kantonalnog suda broj 45 0 P 008912 09 Gz od 23. januara 2009. godine, koja je Rješenjem Vrhovnog suda broj 45 0 P 008912 09 Rev od 15. juna 2010. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, te proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Kantonalnog suda broj 45 0 P 008912 09 Gz od 23. januara 2009. godine.

9. S obzirom na to da je, prema navodima iz apelacije, apelantu 26. januara 2009. godine uručena Presuda Kantonalnog suda broj 45 0 P 008912 09 Gz od 23. januara 2009. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 29. septembra 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4231/10 (V. M.) | Sudska praksa | Aktio