Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3406/10 (S. J.)
Odluka donesena 27. 10. 2010.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3406/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 10. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 27. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP 3406/10, rješavajući apelaciju Srećka Jandrića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Srećka Jandrića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Sarajevo broj 009-0-Gž-
08-000875 od 18. marta 2010. godine, zbog toga što je ratione materiaeinkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Srećko Jandrić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Travnika, kojeg zastupa Miri Blaž advokatu iz Viteza, podnio je 6. augusta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Gž-08-000875 od 18. marta 2010. godine.
2. Na osnovu rješenja Hrvatskog vijeća odbrane broj UP-II-562-2/98 od 23. septembra 1998. godine apelant je 8. februara 2007. godine podnio prijedlog za izvršenje, koji je odbačen rješenjem Općinskog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0-I-07-000565 od 5. novembra 2007. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je sud u predhodnom ispitivanju utvrdio da navedena isprava nije podobna za izvršenje jer je istom priznato pravo i utvrđena invalidnina u određenim mjesečnim iznosima , ali izvršna isprava ne sadrži obavezu za isplatu niti rok za dobrovoljno ispunjenje te da u ispravi nije određen izvršilac koji treba isplaćivati porodičnu invalidninu. Nadalje je navedeno da je stupanjem na snagu Zakona o pravima boraca i njihovih porodica članom 39. regulisano da rješenja o pravima na naknade po službenoj dužnosti izvršava nadležni organ uprave, te da ova pravna stvar nije u nadležnosti suda.
3. Rješavajući po žalbi apelanta, Kantonalni sud je rješenjem broj broj 009-0-Gž-08-000875 od 18. marta 2010. godine, žalba apelanta uvažio, te je rješenje Općinskog suda broj 065-0-I-07-000565 od 5. novembra 2007. godine preinačio, tako što je prijedlog za izvršenje od 8. februara 2007. godine odbacio zbog nenadležnosti. U obrazloženju je navedeno da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je prijedlog za izvršenje odbacio, ali je odluku o odbacivanju izvršnog prijedloga donio iz pogrešnih razloga. Naime prvostepeni sud je prema odredbama člana 16. Zakona o parničnom postupku bio dužan da u toku cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi da li rješavanje spora spada u sudsku nadležnost, te nakon utvrđivanja da za rješavanje nije nadležan sud bio je dužan oglasiti se nenadležnim i odbaciti prijedlog za izvršenje bez upuštanja u ocjenu dopuštenosti prijedloga za izvršenje i podobnosti izvršne isprave.
4. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
6. Ustavni sud primjećuje da u konkretnom slučaju apelant osporava rješenje Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-08-000875 od 18. marta 2010. godine kojim je odbačen kao nedozvoljen njegov prijedlog za izvršenje. Stoga, Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje utvrđeno je članom 6. stav 1. Evropske konvencije, koji u svojoj prvoj rečenici glasi: „Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom“. Iz navedenog je vidljivo da je uvjet za primjenu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, da su se u predmetnom postupku utvrđivala građanska prava i obaveze. Stoga se, u ovom slučaju postavlja pitanje da li se pri ocjeni dopustivosti prijedloga za izvršenje utvrđuju građanska prava i obaveze, i da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u takvim situacijama.
7. Ustavni sud primjećuje da u konkretnom slučaju prilikom odlučivanja o dopustivosti prijedloga apelanta za izvršenje Kantonlani sud nije ulazio u meritum slučaja već je prijedlog odbačen iz procesnih razloga, zbog nenadležnosti na koju se pazi po službenoj dužnosti. Stoga, Ustavni sud smatra da se član 6. stav 1. Evropske konvencije ne može primjeniti na postupak u kojem je doneseno pobijano rješenje Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-08-000875 od 18. marta 2010. godine, te je stoga apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Takođe, proizilazi da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija i u odnosu na navodne člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović