Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1246/10 («DAMIREX» doo)

Odluka donesena 27. 10. 2010.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1246/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 10. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 27. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP 1246/10, rješavajući apelaciju DOO «DAMIREX iz Zenice, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija DOO«DAMIREX» iz Zenice podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 U 000779 09 Uvp od 30. decembra 2009. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. «DAMIREX» doo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice , kojeg zastupa Nedžad Babić advokat iz Zenice, podnio je 8. aprila 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kanotnalni sud) broj 04 0 U 000779 09 Uvp od 30. decembra 2009. godine

2. Presudom Kantonalnog suda broj 040 U 000779 09 U od 16. oktobra 2009. godine odbijena je kao neosnovana tužba apelanta podnesena protiv rješenja Federalnog ministarstva finansija broj 07-

15-1142/08 od 5. juna 2009. godine. U obrazloženju citirane presude je navedeno da su osporeni akt kao i svi akti koji su doneseni u upravnom postupku zasnovani na pravilnoj primjeni kantonalnog propisa odnosno Zakona o porezu na promet nekretnina («Službene novine Zeničko-dobojskog kantona» br. 24/99, 11/01, 8/02, 7/04 i 17/07), te da zbog izričite primjene navedenog zakona na konkretnu upravnu stvar nisu povrijeđene odredbe člana 5. stav 3. Zakona o upravnom postupku Federacije BiH («Službene novine Federacije BiH» br. 2/98 i 48/99) iz razloga što nadležni upravni organ, u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja, nije bio nadležan da utvrđuje da li je apelant kao kupac po predmetnom ugovoru o kupoprodaji i porezni obveznik poreza na dodatnu vrijednost jer je potpuno različit zakonski osnov plaćanja poreza na dodatnu vrijednost i poreza na promet nepokretnosti. Nadalje, Kantonalni sud je u svom obrazloženju istakao da predmet konkretnog upravnog postupka nije utvrđivanje svojstva poreznog obveznika i razlog plaćanja poreza na dodatnu vrijednost već je predmet postupka utvrđivanje porezne osnovice i obračun poreza na promet predmetne nekretnine prema prijavljenom ugovoru o kupoprodaji nekretnina.

3. Odlučujući o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitavanje citirane presude Kantonalni sud je donio presudu broj 04 0 U 000779 09 Uvp od 30. decembra 2009. godine kojom je isti odbijen

4. Apelant ističe da je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustav Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. i člana 14. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Kantonalnog suda broj 04 0 U 000779 09 Uvp od 30. decembra 2009. godine, kojom je odbijen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj 04 0 U 000779 09 U od 16. oktobra 2009. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva ne tiče odlučivanja o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu vanredno preispitivanje presude nije odlučivalo ni o njegovom pravu na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Imajući u vidu da je u apelantovom slučaju Ustavni sud zaključio da su navodi apelanta o kršenju prava iz člana II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine to su i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske Konvencije i prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa ovim pravima, a budući da se radi o akcesornim pravima, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1246/10 («DAMIREX» doo) | Sudska praksa | Aktio