Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1307/10 («Amika» d.o.o.)
Odluka donesena 27. 10. 2010.
- Upravni postupak
- Protek roka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1307/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 10. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 27. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP 1307/10, rješavajući apelaciju «Amika» d.o.o., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija “Amika” d.o.o. podnesena protiv presude Okružnog suda u Doboju broj 13 0 U 000058 08 U od 18. septembra 2008. godine i rješenja Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske broj 16-173-9592/07 od 6. februara 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija “Amika” d.o.o. podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 13 0 U
000058 09 Uvp od 18. januara 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. «Amika» d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Dervente, zastupan po direktoru Slobodanu Jovanoviću, podnio je 9. aprila 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 13 0 U 000058 09 Uvp od 18. januara 2010. godine, presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 13 0 U 000058 08 U od 18. septembra 2008. godine i rješenja Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 16-173-9592/07 od 6. februara 2008. godine.
2. Rješenjem Ministarstva broj 16-173-9592/07 od 6. februara 2008. godine, odbijena je kao neosnovana apelantova žalba, izjavljena na rješenje inspektora rada Republičke uprave za inspekcijske poslove – Odjeljenje Doboj, broj 26.4.10/173-3130/07 od 6. novembra 2007. godine, kojom je apelantu naloženo da otkloni nepravilnosti koje su utvrđene prilikom inspekcijskog nadzora od 22. oktobra 2007. godine i 5. novembra 2007. godine.
3. Presudom Okružnog suda broj 13 0 U 000058 08 U od 18. septembra 2008. godine odbijena je kao neosnovana tužba, koju je apelant podnio protiv rješenja Ministarstva broj 16-173-9592/07 od 6. februara 2008. godine.
4. Apelant je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj 13 0 U 000058 08 U od 18. septembra 2008. godine, koji je Vrhovni sud odbio kao neosnovan presudom broj 13 0 U 000058 09 Uvp od 18. januara 2010. godine.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije; 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;a. Dopustivost u odnosu na presudu Okružnog suda broj 13 0 U 000058 08 U od 18. septembra 2008. godine
7. Ustavni sud nije smatrao da je potrebno utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Okružnog suda broj 13 0 U 000058 08 U od 18. septembra 2008. godine, s obzirom na to da je Vrhovni sud donio presudu broj 13 0 U 000058 09 Uvp od 18. januara 2010. godine po zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj 13 0 U 000058 08 U od 18. septembra 2008. godine, pa se podrazumijeva da je apelant navedenu presudu Okružnog suda primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 9. aprila 2010. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Okružnog suda.b. Dopustivost u odnosu na presudu Vrhovnog suda broj 13 0 U 000058 09 Uvp od 18. januara 2010. godine
8. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Vrhovnog suda broj 13 0 U 000058 09 Uvp od 18. januara 2010. godine, kojom je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj 13 0 U 000058 08 U od 18. septembra 2008. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva ne tiče odlučivanja o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena neblagovremeno, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović