Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1318/10 (D. Đ.)
Odluka donesena 27. 10. 2010.
- Upravni spor
- Protek roka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1318/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 10. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 27. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP 1318/10, rješavajući apelaciju Dragana Đerića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragana Đerića podnesena protiv presude Okružnog suda u Trebinju broj 15 0 U 000078 09 U od 24. avgusta 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragana Đerića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 15 0 U 000078 09 Uvp od 15. februara 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Dragan Đerić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Nevesinja, koga zastupa Branko Simović, advokat iz Podgorice, Republika Crna Gora, podnio je 12. aprila 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 15 0 U 000078 09 U od 24. avgusta 2009. godine i presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 15 0 U 000078 09 Uvp od 15. februara 2010. godine.
2. Presudom Okružnog suda broj 15 0 U 000078 09 U od 24. avgusta 2009. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba podnesena protiv rješenja Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske broj 03/4-1-568-7/09 od 10. marta 2009. godine, kojim je odbijena kao neosnovana apelantova žalba podnesena protiv rješenja Odjeljenja za opštu upravu boračko-invalidske zaštite Opštine Nevesinje broj 05-568-405/08 od 29. januara 2008. godine. Prvostepenim rješenjem apelantu je priznat status borca III kategorije po osnovu dužine trajanja i uslova angažovanja u oružanim snagama bivše Jugoslovenske narodne armije i Vojske Republike Srpske.
3. Presudom Vrhovnog suda broj 15 0 U 000078 09 Uvp od 15. februara 2010. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 24. avgusta 2009. godine.
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo da ne bude diskriminisan iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
Dopustivost u odnosu na presudu Okružnog suda broj 15 0 U 000078 09 U od 24. avgusta 2009. godine
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-
283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Apelant je protiv presude Okružnog suda broj 15 0 U 000078 09 U od 24. avgusta 2009. godine podnio zahtjev za vanredno preispitivanje, ali je isti osporenom presudom Vrhovnog suda broj 15 0 U 000078 09 Uvp od 15. februara 2010. godine odbijen kao neosnovan.
8. Samo se po sebi razumije da je apelant presudu Okružnog suda broj 15 0 U 000078 09 U od 24. avgusta 2009. godine primio prije 15. februara 2010. godine, kada je Vrhovni sud donio presudu kojom je odbijen zahtjev zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda. Budući da je apelacija je Ustavnom sudu podnesena 12. aprila 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Okružnog suda broj 15 0 U 000078 09 U od 24. avgusta 2009. godine.
Dopustivost u odnosu na presudu Vrhovnog suda broj 15 0 U 000078 09 Uvp od 15. februara 2010. godine
9. Ustavni sud zapaža da se apelant žali da mu je presudom Vrhovnog suda broj 15 0 U 000078 09 Uvp od 15. februara 2010. godine, kojom je kao neosnovan odbijen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Okružnog suda broj 15 0 U 000078 09 U od 24. avgusta 2009. godine, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u vezi sa pravom da ne bude diskriminisan.
10. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude, Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu apelanta za vanredno preispitivanje osporene presude Okružnog suda, kojom je pravosnažno okončan upravni spor, ne tiče odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
11. S obzirom da je u apelantovom slučaju Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke zaključio da su njegovi navodi o kršenju prava iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to su i navodi o povredi prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa ovim pravom, a budući da se radi o akcesornom pravu, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović