Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1347/10 (S. M.)

Odluka donesena 27. 10. 2010.

  • Upravni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1347/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 10. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 27. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP 1347/10, rješavajući apelaciju Saše Marinkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Saše Marinkovića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 13 0 U 000183 09 Uvp od 1. marta 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Saša Marinković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Šamca, kojeg zastupa Cvijan Marinković iz Šamca, podnio je 13. aprila 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 13 0 U 000183 09 Uvp od 1. marta 2010. godine.

2. Rješenjem Odjeljenja za prostorno uređenje i stambeno – komunalne poslove, Opštine Šamac (u daljnjem tekstu: Odjeljenje) broj 06-361-41/06 od 27. jula 2006. godine, apelantu je dato odobrenje za izvođenje radova na izgradnji stambeno – poslovnog objekta, na zemljištu označenom kao k.č. broj 216 upisano u p.l. broj 2034, što se po starom katastarskom operatu odnosi na zemljište kao k.č. broj 12/33 iz z.k. ul. broj 153 K.O. Šamac.

3. Dopunskim rješenjem Odjeljenja broj 06-361-56/06 od 24. oktobra 2006. godine, apelantu je utvrđena naknada za prirodne pogodnosti gradskog građevinskog zemljišta (renta) za izvođenje radova na izgradnji stambeno – poslovnog objekta, u iznosu od 15.302,52 KM.

4. Razmatrajući apelantovu žalbu izjavljenu protiv dopunskog rješenja Odjeljenja broj 06-361-

56/06 od 24. oktobra 2006. godine, Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je, u predmetu izdavanja rješenja o odobrenju za građenje, donijelo rješenje broj 16-361-545/06 od 9. novembra 2007. godine, kojim je poništeno dopunsko rješenje Odjeljenja i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak. Prvostepenom upravnom organu je naloženo da u ponovnom postupku upozna apelanta sa važećom Odlukom o građevinskom zemljištu («Službeni glasnik Opštine Šamac» br. 4/04, 2/06, 3/06 i 4/06), odnosno činjenicama koje se odnose na građevinsku zonu kojoj pripada predmetna zemljišna parcela, o evenutalnim umanjenjima koja se odnose na predmetnu upravnu stvar, kao i načinom obračuna utvrđenog iznosa predmetne rente o čemu će priložiti dokaz u spis predmeta, te mu dati mogućnost da štiti svoja prava i pravne interese, te na osnovu činjeničnog stanja utvrđenog u ranijem i ponovnom postupku, odlučiti o visini predmetne rente.

5. Odjeljenje je, rješavajući u ponovnom postupku, donijelo dopunsko rješenje broj 06-361-

56/06 od 6. decembra 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva broj 16-361-545/06 od 8. oktobra 2008. godine, kojim je apelantu utvrđena naknada jednokratne rente za izvođenje radova na izgradnji stambeno – poslovnog objekta, spratnosti podrum, prizemlje i sprat u iznosu od 14.695,03 KM.

6. Protiv rješenja Ministarstva broj 16-361-545/06 od 8. oktobra 2008. godine, apelant je tužbom pokrenuo upravni spor pred Okružnim sudom, u kojem je Okružni sud donio presudu broj 13 0 U 000183 08 U od 30. aprila 2009. godine kojom je odbio tužbu apelanta kao neosnovanu.

7. Vrhovni sud je presudom broj 13 0 U 000183 09 Uvp od 1. marta 2010. godine odbio apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj 13 0 U 000183 08 U od 30. aprila 2009. godine.

8. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

10. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Vrhovnog suda broj 13 0 U 000183 09 Uvp od 1. marta 2010. godine kojom je odbijen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj 13 0 U 000183 08 U od 30. aprila 2009. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj 13 0 U 000183 08 U od 30. aprila 2009. godine kojom je pravosnažno okončan upravni postupak ne tiče odlučivanja o građanskim pravima i obavezama apelantice u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Takođe, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude nije odlučivalo ni o pravu apelanta na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1347/10 (S. M.) | Sudska praksa | Aktio