Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1350/10 (JP „Putevi Republike Srpske“ Banja Luka)

Odluka donesena 27. 10. 2010.

  • Upravni postupak
  • Protek roka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1350/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 10. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 27. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP-1350/10, rješavajući apelaciju JP „Putevi RS“ Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija JP „Putevi Republike Srpske“ Banja Luka podnesena protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 13 0 U 000238 09 U od 30. juna 2009. godine i Rješenja Skupštine Opštine Doboj broj 01-013-550/08 od 24. decembra 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija JP „Putevi Republike Srpske“ Banja Luka podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 13 0 U 000238 09 Uvp od 1. marta 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. JP „Putevi Republike Srpske“ Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa direktor Mladen Lazendić, podnio je 15. aprila 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 13 0 U 000238 09 Uvp od 1. marta 2010. godine, Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 13 0 U 000238 09 U od 30. juna 2009. godine i Rješenja Skupštine opštine Doboj (u daljnjem tekstu: Skupština opštine) broj 01-013-550/08 od 24. decembra 2008. godine.

2. Rješenjem Skupštine opštine broj 01-013-550/08 od 24. decembra 2008. godine, utvrđeno je pravo vlasništva u korist AD „Dobojinvest“ Doboj kao graditelja poslovnog objekta-tržnog centra „TUŠ“, izgrađenog na gradskom građevinskom zemljištu označenom kao u dispozitivu rješenja i upisanom u zk. ul. broj 644 K.O. Doboj. Takođe, predmetnim rješenjem je obavezan AD „Dobojinvest“ Doboj da u korist budžeta opštine Doboj plati naknadu za prirodne pogodnostirentu za objekat u iznosu od 239.470,60 KM, te da u korist apelanta i opštine Doboj uplati naknadu za prodato zemljište po tržišnoj vrijednosti građevinskog zemljišta u iznosu od 25.920,00 KM. Pored toga, rješenjem je određeno da će na predmetnom zemljištu po pravosnažnosti navedenog rješenja Zemljišno-knjižna kancelarija Osnovnog suda u Doboju izvršiti uknjižbu prava vlasništva u korist AD „Dobojinvest“ Doboj, uz istovremeno brisanje ranije izvršenih upisa na tom zemljištu, a da će Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Područna jedinica Doboj na tom zemljištu upisati pravo posjeda u korist AD „Dobojinvest“ Doboj.

3. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da je apelant, koji je upisan na predmetnom zemljištu u zk. ul. broj 644 K.O. Doboj kao nosilac trajnog prava korištenja sa dijelom ½ dostavio Rješenje broj 03-345-4559/07 od 17. jula 2007. godine, kojim je dao saglasnost AD „Dobojinvest“ Doboj za lokaciju i izgradnju poslovnog objekta sa priključkom na magistralni put na parcelama pobliže opisanim u tom rješenju.

4. Apelant je podnio tužbu protiv Rješenja Skupšine opštine broj 01-013-550/08 od 24. decembra 2008. godine, koju je je Okružni sud odbio kao neosnovanu Presudom broj 13 0 U 000238 09 U od 30. juna 2009. godine. Apelant je u apelaciji naveo da mu je predmetna presuda dostavljena 10. jula 2009. godine

5. Prema stanju spisa, apelant je 22. jula 2009. godine dostavio Vrhovnom sudu podnesak pod nazivom „revizija“ podnesen protiv Presude Okružnog suda broj 13 0 U 000238 09 U od 30. juna 2009. godine. Konstatujući da revizija nije dozvoljen pravni lijek u upravnom sporu, Vrhovni sud je taj podnesak tretirao kao zahtjev za vanredno preispitivanje predmetne presude, koji je odbio kao neosnovan Presudom broj 13 0 U 000238 09 Uvp od 1. marta 2010. godine.

6. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4 i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije; 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; a. U odnosu na Presudu Okružnog suda broj 13 0 U 000238 09 U od 30. juna 2009. godine

8. S obzirom na to da je apelantu 10. jula 2009. godine uručena Presuda Okružnog suda broj 13 0 U 000238 09 U od 30. juna 2009. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 15. aprila 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Okružnog suda.b. U odnosu na Presudu Vrhovnog suda broj 13 0 U 000238 09 Uvp od 1. marta 2010. godine

9. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Vrhovnog suda broj 13 0 U 000238 09 Uvp od 1. marta 2010. godine, kojom je odbijen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda broj 13 0 U 000238 09 U od 30. juna 2009. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda kojom je pravosnažno okončan predmetni upravni postupak o meritumu zahtjeva ne tiče odlučivanja o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude nije odlučivalo o apelantovim pravima iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, te iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1350/10 (JP „Putevi Republike Srpske“… | Sudska praksa | Aktio