Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-662/10 (D. T.)

Odluka donesena 27. 10. 2010.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-662/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 10. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 27. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP-662/10, rješavajući apelaciju Danice Tešanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Danice Tešanović podnesena protiv presude Okružnog suda Banja Luka, broj 011-0-U-08-

000 214 od 9. juna 2008. godine, rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, broj 16-361-

345/06 od 28. januara 2008. godine, zaključka Odjeljenja za prostorno uređenje Grada Banja Luka, broj 03-361-1025/03 od 14. novembra 2006. godine i rješenja Odjeljenja za prostorno uređenje Grada Banja Luka, broj 03-361-1025/03 od 14. oktobra 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Danice Tešanović podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-

0-Uvp-08-000 281 od 27. novembra 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Danica Tešanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banja Luke, podnijela je 18. februara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Uvp-

08-000 281 od 27. novembra 2009. godine, presude Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-U-08-000 214 od 9. juna 2008. godine, rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 16-361-

345/06 od 28. januara 2008. godine, zaključka Odjeljenja za prostorno uređenje Grada Banja Luka (u daljnjem tekstu: Odjeljenje), broj 03-361-1025/03 od 14. novembra 2006. godine i rješenja Odjeljenja, broj 03-361-1025/03 od 14. oktobra 2003. godine.

2. Rješenjem Odjeljenja, broj 03-361-1025/03 od 14. oktobra 2003. godine, okončan je postupak izdavanja odobrenja za upotrebu i korištenje Jovanu Čizmoviću, odnosno odobreno korištenje i izdata upotrebna dozvola za promjenu namjene objekta iz stambenog u poslovni prostor u Banja Luci.

3. Apelantica je podnijela prijedlog za ponavljanje postupka okončanog po prethodno navedenom rješenju, koji je Odjeljenje zaključkom, broj 03-361-1025/03 od 14. novembra 2006. godine, odbacilo s obzirom na to da je podnesen od strane neovlaštenog lica, na osnovu odredbe člana 106., 107. i 110. Zakona o uređenju prostora (''Službeni glasnik Republike Srpske'', broj 84/02), s obzirom na to da susjedima i trećim licima ne pripada pravo da učestvuju u postupku za izdavanje odobrenja za upotrebu.

4. Rješenjem Ministarstva, broj 16-361-345/06 od 28. januara 2008. godine, odbijena je kao neosnovana žalba apelantice, na zaključak Odjeljenja, broj 03-361-1025/03 od 14. novembra 2006. godine.

5. Apelantica je tužbom pokrenula upravni spor protiv rješenja Ministarstva, broj 16-

361-345/06 od 28. januara 2008. godine, koju je Okružni sud odbio presudom, broj 011-0-U-08-000 214 od 9. juna 2008. godine. Sud je zaključio, da su organi uprave u toku postupka vodili računa o pravilima upravnog postupka, potpuno utvrdili činjenično stanje i pravilno primjenili odredbe materijalnog prava, odnosno donijeli rješenja na pravilan i zakonit način.

6. Apelantica je također podnijela i zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda, broj 011-0-U-08-000 214 od 9. juna 2008. godine, koji je odbijen kao nesnovan od strane Vrhovnog suda presudom, broj 118-0-Uvp-08-000 281 od 27. novembra 2009. godine.

7. Apelantica smatra da joj je navedenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;a. Dopustivost u odnosu na presudu Okružnog suda, broj 011-0-U-08-000 214 od 9. juna 2008. godine

9. Apelantica je protiv presude Okružnog suda, broj 011-0-U-08-000 214 od 9. juna 2008. godine podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje ali je isti presudom Vrhovnog suda, broj 118-0-Uvp-08-000 281 od 27. novembra 2009. godine, odbijen kao neosnovan. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u pogledu ratione materiae kompatibilnosti zahtjeva za vanredno preispitivanje u smislu odredbi Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, Ustavni sud konstatuje da zahtjev za vanredno preispitivanje nije efektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda, broj 011-0-U-08-000 214 od 9. juna 2008. godine.

10. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena presuda Okružnog suda, broj 011-0-U-08-000 214 od 9. juna 2008. godine, obzirom da je Vrhovni sud donio presudu, broj 118-0-Uvp-08-000 281 od 27. novembra 2009. godine, po zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda, broj 011-0-U-08-000 214 od 9. juna 2008. godine, pa se samo po sebi podrazumijeva da je apelantica presudu Okružnog suda broj 011-0-U-08-000 214 od 9. juna 2008. godine primila prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 18. februara 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila pobijanu presudu Okružnog suda.b. Dopustivost u odnosu na presudu Vrhovnog suda, broj 118-0-Uvp-08-000 281 od 27. novembra 2009. godine

11. U konkretnom slučaju apelantica se žali na presudu Vrhovnog suda, broj 118-0-Uvp-

08-000 281 od 27. novembra 2009. godine, kojom je odbijen njen zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda, broj 011-0-U-08-000 214 od 9. juna 2008. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelantice u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelanticinog zahtjeva ne tiče odlučivanja o njenim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude nije odlučivalo o apelanticinim pravima iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, te iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-662/10 (D. T.) | Sudska praksa | Aktio