Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-742/10 (J. V.)

Odluka donesena 27. 10. 2010.

  • Protek roka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-742/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 10. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 27. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP-742/10, rješavajući apelaciju Jovana Vučenovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jovana Vučenovića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj U-

1173/03 od 25. aprila 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jovana Vučenovića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-

Uvp-08-000303 od 16. oktobra 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Jovan Vučenović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, podnio je 24. februara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske(u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Uvp-08-000303 od 16. oktobra 2009. godine i presude Vrhovnog suda broj U-1173/03 od 25. aprila 2007. godine.

2. Presudom Vrhovnog suda broj U-1173/03 od 25. aprila 2007. godine odbijena je tužba koju je apelant podnio protiv rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske broj 05-

050-01-578/03 od 12. augusta 2003. godine, a kojim je odnijena žalba koju je apelant podnio protiv rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Odsjek Banja Luka broj 05-050-

02-1130700 od 23. aprila 2003. godine, a kojim je utvrđeno da je S.M. na dan 1. april 1992. godine bila nosilac stanarskog prava na stanu bliže opisanom u rješenju i da joj pripada pravo na povrat, a apelantu kao privremenom korisniku predmetnog stana naloženo da ga u roku od 15 dana napusti bez prava na alternativni smještaj.

3. Presudom Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-08-000303 od 16. oktobra 2009. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Vrhovnog suda broj U-1173/03 od 25. aprila 2007. godine.

4. Apelant smatra da su osporenim presudama povrijeđena njegova prava iz člana II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije; 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; Dopustivost u odnosu na presudu Vrhovnog suda broj U-1173/03 od 25. aprila 2007. godine

6. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Vrhovnog suda broj U-1173/03 od 25. aprila 2007. godine, s obzirom da je Vrhovni sud 16. oktobra 2009. godine donio rješenje o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje te presude, pa se samo po sebi podražumjeva da je apelant predmetnu presudu primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 24. februara 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Vrhovnog suda. Dopustivost u odnosu na presudu Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-08-000303 od 16. oktobra 2009. godine

7. Apelant se žali i na presudu Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-08-000303 od 16. oktobra 2009. godine kojom je odbijen kaoneosnovan njegov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Vrhovnog suda broj broj U-1173/03 od 25. aprila 2007. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je prvo potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Europske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Europski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, budući da u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Europske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Vrhovnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva ne tiče odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Europske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude nije odlučivalo o apelantovim pravima iz člana II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. Europske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiaeinkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-742/10 (J. V.) | Sudska praksa | Aktio