Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3677/10 (Ministarstvo zdravstva i socijalne politike Unsko-sanskog kantona)

Odluka donesena 27. 10. 2010.

  • Protek roka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3677/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 10. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 27. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP 3677/10, rješavajući apelaciju Ministarstva zdravstva i socijalne politike Unsko-sanskog kantona, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ministarstva zdravstva i socijalne politike Unsko-sanskog kantona podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 01 0 U 000029 09 Uvp od 12. maja 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ministarstva zdravstva i socijalne politike Unsko-sanskog kantona podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 U 000029 08 U od 15. decembra 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Ministarstvo zdravstva i socijalne politike Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: apelant), sa sjedištem u Bihaću, podnio je 24. avgusta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 01 0 U 000029 09 Uvp od 12. maja 2010. godine i presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 U 000029 08 U od 15. decembra 2008. godine.

2. Presudom Kantonalnog suda broj 01 0 U 000029 08 U od 15. decembra 2008. godine uvažena je tužba Z.M., poništeno rješenje apelanta broj 09-41-957-UP-2/07-F&J od 3. decembra 2007. godine, te potvrđeno rješenje JU Centra za socijalni rad Bužim broj 03/41-517-1-UP-1/06 od 25. decembra 2006. godine, te se utvrđuje da se priznaje pravo na ličnu invalidninu tužiocu kao osobi sa tjelesnim invaliditetom od 80% počev od 1. septembra 2006. godine u ukupnom mjesečnom iznosu od 221,00 KM i trajaće dok za isto budu zakonom određeni uslovi.

3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 01 0 U 000029 09 Uvp od 12. maja 2010. godine odbačen je kao nedozvoljen apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda od 15. decembra 2008. godine. U obrazloženju je navedeno da, u smislu odredbe člana 41. Zakona o upravnim sporovima („Službene novine FBiH“ broj 9/05; u daljnjem tekstu: ZUS), apelantu, kao donosiocu upravnog akta koji se tužbom osporava, nedostaje aktivna stranačka legitimacija za podnošenje zahtjeva za vanredno preispitivanje odluke Kantonalnog suda donesene u upravnom sporu. U tom smislu, Vrhovni sud je istakao da apelant nije nosilac ni prava ni obaveza o kojim je rješavano u predmetnoj upravnoj stvari, niti je upravnim aktom povrijeđen njegov neposredni lični interes zasnovan na zakonu. Imajući u vidu naprijed navedeno, Vrhovni sud je odlučio kao u dispozitivu rješenja primjenom odredbe člana 44. stav 1. ZUS-a.

4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije;

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

U odnosu na presudu Kantonalnog suda broj 01 0 U 000029 08 U od 15. decembra 2008. godine

6. S obzirom na to da je apelantu 6. januara 2009. godine uručena presuda Kantonalnog suda od 15. decembra 2008. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 24. avgusta 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda od 15. decembra 2008. godine.

U odnosu na rješenje Vrhovnog suda broj 01 0 U 000029 09 Uvp od 12. maja 2010. godine

7. U konkretnom slučaju apelant se žali na rješenje Vrhovnog suda broj 01 0 U 000029 09 Uvp od 12. maja 2010. godine kojim je odbačen zahtjev apelanta za vanredno prispitivanje presude Kantonalnog suda broj 01 0 U 000029 08 U od 15. decembra 2008. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno prispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno prispitivanje presude Kantonalnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o zahtjevu apelanta ne tiče odlučivanja o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno prispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Takođe, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude nije odlučivalo ni o pravu apelanta na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3677/10 (Ministarstvo zdravstva i… | Sudska praksa | Aktio