Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1558/10 (Vlada Federacije Bosne i Hercegovine)
Odluka donesena 27. 10. 2010.
- Neovlašteno lice
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1558/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 10. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 27. listopada 2010. godine, u predmetu broj 1558/10, rješavajući apelaciju Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 4. točka 5. i članka 59. stavak 2. točka 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vlade Federacije Bosne i Hercegovine podnesena protiv presude Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-30/08 od 9. veljače 2010. godine, zato što ju je podnijela neovlaštena osoba.
OBRAZLOŽENJE
1. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelant), koju zastupa dr. Enver Išerić, podnio je 5. svibnja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud FBiH) broj U-30/08 od 9. veljače 2010. godine. Apelant je istovremeno podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom će se zaustaviti primjena Zakona o državnim službenicima u tijelima državne službe u Kantonu Zapadno-hercegovačkom. Zastupnik apelanta 14. svibnja 2010. godine dostavio je dopunu apelacije.
2. Premijer Federacije Bosne i Hercegovine pokrenuo je pred Ustavnim sudom FBiH zahtjev za utvrđivanje ustavnosti Zakona o državnim službenicima u tijelima državne službe u Kantonu Zapadno-hercegovačkom („Narodne novine Kantona Zapadno-hercegovačkog», broj: 16/08). Status druge strane u predmetnom postupku imala je Skupština Kantona Zapadno-hercegovačkog.
3. Presudom Ustavnog suda FBiH broj U-30/08 od 9. veljače 2010. godine, utvrđeno je da Zakon o državnim službenicima u tijelima državne službe u Kantonu Zapadno-hercegovačkom nije u nesuglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, te određeno da će se presuda objaviti u „Službenim novinama FBiH“ i «Narodnim novinama Kantona Zapadno-hercegovačkog».
4. Apelant se žali da su mu pobijanom odlukom povrijeđena prava iz članka III/2.c) i članka III/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, prava iz članka 25. stavak 1. točka c) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, prava iz članka IV.C.3.9. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, te prava iz članka 28. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom FBiH. U dopuni apelacije je istaknuto da je Ustavni sud F BiH donio Presudu broj U-16/069 od 19. listopada 2006. godine u kojoj je zauzeo suprotno stajalište u odnosu na pobijanu odluku. Uz dopunu apelacije dostavljena je pomenuta presuda. (Ovom presudom, utvrđeno je da članak 2. stavak.2. Zakona o državnoj službi u F BiH, u dijelu kojim je propisano „izuzev u organima državne službe općina čiji su pojedini dijelovi, prema Dejtonskom sporazumu i prema odlukama Visokog predstavnika, pripali drugom entitetu ili drugoj općini“, nije u suglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine). Također uz dopunu apelacije, dostavljena je punomoć za zastupanje kojom je Premijer Vlade Federacije Bosne i Hercegovine ovlastio direktora Agencije za državnu službu Federacije Bosne i Hercegovine da ga zastupa pred Ustavnim sudom u predmetu AP-1558/10.
5. Ustavni sud prije svega ukazuje na relevantne odredbe članka IV.C.10. stavak 2. točka b. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, vezano za pokretanje postupka pred Ustavnim sudom F BiH: Članak IV.C.10. stavak 2. točka b. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud:
b) na zahtjev Premijera, zamjenika Premijera, predsjednika kantona ili jedne trećine poslanika u zakonodavnom tijelu kantona, utvrdit će da li su ustav kantona i amandman na ustav, predloženi zakon ili zakon koga je usvojilo to zakonodavno tijelo, u skladu sa ovim ustavom;“
6. Nadalje, Ustavni sud ukazuje na odredbe članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 15. stavak 1. i članka 16. stavak 4. točka 5. Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Članak 15. stavak 1. točka b) Pravila Ustavnog suda glasi:
„Učesnici u postupku su: b. stranke u postupku u kojem je donesena odluka koja se pobija apelacijom i sud, odnosno organ čija je presuda, odnosno odluka, predmet apelacije (član VI/3. b) Ustava);“
Članak 16. stavak 4. točka 5. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 5. apelaciju je podnijela neovlaštena osoba;»
7. U konkretnom slučaju apelant je podnio apelaciju navodeći da su presudom Ustavnog suda F BiH povrijeđene odredbe Ustava Bosne i Hercegovine, Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kao i odredbe članka 28. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom F BiH, te da je Ustavni sud F BiH različito odlučio u odnosu na raniju svoju presudu.
8. Ustavni sud, prije svega nalazi da citirane odredbe članka IV.C.10. stavak 2. točka b. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, između ostalog, propisuju ko može podnijeti zahtjev za utvrđivanje da li je zakon koji je donijelo zakonodavno tijelo kantona u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. S tim u svezi Ustavni sud nalazi da je premijer Federacije u smislu citirane odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine podnio zahtjev Ustavnom sudu F BiH za utvrđivanje ustavnosti Zakona o državnim službenicima u tijelima državne službe u Kantonu Zapadno-hercegovačkom koji je donijela Skupština Kantona Zapadno-hercegovačkog.
9. Nadalje, Ustavni sud nalazi da citirana odredba članka 15. stavak 1. točka b) Ustava Bosne i Hercegovine, između ostalog, propisuje, da učesnik u postupku pred Ustavnim sudom može biti stranka u postupku u kojem je donesena odluka koja se pobija apelacijom.
10. Budući da iz navedenog slijedi da se kao apelant u konkretnom slučaju pojavljuje Vlada, dakle ne premijer Vlade Federacije koji je podnio zahtjev u smislu odredbe članka IV.C.10. stavak 2. točka b. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a koji bi se sukladno članku 15. stavak 1. točka b) Ustava Bosne i Hercegovine mogao smatrati učesnikom u postupku pred Ustavnim sudom, da dostavljena punomoć za zastupanje premijera ne mijenja status podnositelja apelacije, Ustavni sud zaključuje da apelant nije osoba koja u konkretnom slučaju ima pravni osnov da pokrene postupak pred Ustavnim sudom.
11. Navedeni stav Ustavni sud je izrazio i u svojoj odluci AP-2606/10 od 21. srpnja 2010. godine (Odluka o dopustivosti dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) kojom je odbacio apelaciju zato što ju je podnijela neovlaštena osoba, jer je predmetnu apelaciju podnijela je Predsjednica Federacije Bosne i Hercegovine protiv presude donijete u postupku utvrđivanja ustavnosti određene odredbe Zakona o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine pred Ustavnim sudom FBiH.
12. Imajući vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 5. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijela neovlaštena osoba, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
14. Sukladno članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović