Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1704/08 (D. N.)

Odluka donesena 27. 10. 2010.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
  • Stečaj
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1704/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 10. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 27. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP 1704/08, rješavajući apelaciju Dragoljuba Nikolića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragoljuba Nikolića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju broj 015-0-Gž-

08-000 024 od 24. marta 2008. godine i Rješenja Osnovnog suda u Trebinju - Odjeljenje Nevesinje, broj 095-1-I-07-000 155 od 25. decembra 2007. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragoljub Nikolić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gacka, kojeg zastupa Mihajlo Šipovac, advokat iz Nevesinja, podnio je 11. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 015-0-Gž-08-000 024 od 24. marta 2008. godine i Rješenja Osnovnog suda u Trebinju - Odjeljenje Nevesinje (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 095-1-I-07-000 155 od 25. decembra 2007. godine.

2. Osnovni sud je donio Rješenje broj 095-1-I-07-000 155 od 25. decembra 2007. godine, kojim je obustavio izvršni postupak pokrenut povodom apelantovog prijedloga protiv GAT «Invest» AD Gacko i GAT «Inžinjering» AD Gacko i ukinuo sve provedene radnje. Tačkom 2. dispozitiva rješenja Osnovni sud je odbacio apelantov prijedlog za izvršenje pokrenut protiv DOO «Safir» i PGM DOO Gacko.

3. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da su GAT «Invest» AD Gacko i GAT «Inžinjering» AD Gacko dostavili sudu rješenje od 25. decembra 2006. godine, kojim je nad njima otvoren stečajni postupak, pa je sud primjenom člana 55. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) i člana 63. ZIP-a odlučio da protiv njih obustavi postupak. Dalje, Osnovni sud je naveo da je pozvao apelanta da uredi prijedlog za izvršenje na način da će označiti izvršenike nad kojima se može provesti izvršenje. Osnovni sud je naveo da je apelant, ne postupajući po nalogu suda, ponovo naznačio kao izvršenike GAT «Invest» AD Gacko i GAT «Inžinjering» AD Gacko i DOO «Safir» i PGM DOO Gacko «kao dužnike izvršenika pod 1. i 2». Osnovni sud je naveo da s obzirom na to da DOO «Safir» i PGM DOO Gacko nisu bili stranke u parničnom postupku, a što proizlazi iz izvršne isprave na osnovu koje je apelant tražio izvršenje, Osnovni sud je, u skladu sa članom 67. stav 1. tačka

8. ZIP-a u vezi sa članom 21. ZIP-a, odlučio da protiv njih prijedlog odbaci.

4. Protiv prvostepenog rješenja apelant je izjavio žalbu. Okružni sud je donio Rješenje broj 015-

0-Gž-08-000 024 od 24. marta 2008. godine, kojim je žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je, ispitujući apelantovu žalbu, utvrdio da je odluka prvostepenog suda pravilna. Okružni sud je naveo da je prijedlog za izvršenje podnijet 29. maja 2007. godine, a stečajni postupak nad GAT «Invest» AD Gacko je otvoren 25. decembra 2006. godine, a nad GAT «Inžinjering» AD Gacko 14. aprila 2007. godine, kada su donijeta i rješenja o otvaranju stečajnog postupka. Okružni sud je naveo da u rješenjima o otvaranju stečajnog postupka nije naveden sat otvaranja stečajnog postupka, pa se, u skladu sa članom 45. stav 3. Zakona o stečajnom postupku, trenutkom otvaranja stečaja smatra podne onog dana kada je doneseno rješenje. Dakle, Okružni sud je zaključio da je prijedlog za izvršenje podnijet nakon otvaranja stečajnog postupka, te je zaključio da, u skladu sa članom 58. stav 1. i članom 56. Zakona o stečajnom postupku, apelant nije mogao tražiti prinudno izvršenje, odnosno mogao je potraživanje tražiti samo u stečajnom postupku. Dalje, Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud trebao odbiti apelantov prijedlog, ali imajući u vidu da su posljedice odbijanja rješenja i obustavljanja iste, Okružni sud je zaključio da je rješenje pravilno.

5. U odnosu na apelantov prijedlog da se izvršenje provede nad sredstvima DOO «Safir» i PGM DOO Gacko, Okružni sud je naveo da je pravosnažnom presudom, kao izvršnom ispravom, na osnovu koje je i pokrenut izvršni postupak, riješeno pitanje legitimacije stranaka. Okružni sud se pozvao na odredbe člana 36. stav 1. i člana 39. stav 1. ZIP-a, prema kojima rješenje o izvršenju mora biti identično izvršnoj ispravi, pa mora označavati tražioca izvršenja i izvršenika, kako je naznačeno u izvršnoj ispravi u materijalnopravnom smislu. Okružni sud je naveo da su u izvršnoj ispravi označeni kao dužnici samo GAT «Invest» AD Gacko i GAT «Inžinjering» AD Gacko. Dalje, Okružni sud je naveo da nije mogao prihvatiti kao tačan apelantov navod da su ova preduzeća «spojila imovinu» sa DOO «Safir» i PGM DOO Gacko, jer iz registra Osnovnog suda proizlazi da su GAT «Invest» AD Gacko, GAT «Inžinjering» AD Gacko i DOO «Safir», kao osnivači osnovali preduzeće PGM DOO Gacko. Međutim, Okružni sud je naveo da ni i DOO «Safir» ni PGM DOO Gacko nisu preuzeli dug iz izvršne isprave, da bi na njih prešla obaveza, a nisu ni pravni sljednici GAT «Invest» AD Gacko i GAT «Inžinjering» AD Gacko, zbog čega je žalbu odbio.

6. Apelant se žali da su mu osporenim rješenjima povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da su rješenja nezakonita jer je imovina preduzeća GAT «Invest» AD Gacko, GAT «Inžinjering» AD Gacko prije otvaranja stečaja nad njima prenijeta u preduzeće PGM DOO Gacko, čime je ono postalo obavezno izmiriti dug, u skladu sa članom 151. ZIP-a u vezi sa članom 420. stav 3. Zakona o preduzećima.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na to da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-

Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

9. Apelant osporava rješenja redovnih sudova i smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i imovinu jer su sudovi pogrešno utvrdili činjenice i pogrešno primijenili materijalno pravo. Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).

10. Ustavni sud zapaža da su sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud, također, ukazuje na to da apelant u apelaciji ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da su na bilo koji način prekršeni pravo na pravično suđenje ili pravo na imovinu, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ničega što ukazuje na to da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije, a koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije «žrtva» kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1704/08 (D. N.) | Sudska praksa | Aktio